- Gete je smatrao da u starosti treba raditi više, ali uz drugačiji napor.
- Kada se poveže ta ideja sa savremenom naukom: aktivnost, učenje i društveni kontakti pomažu da se očuvaju mentalne sposobnosti.
- Primer je i japanski ikigai - razlog zbog kog vredi ustati svakog jutra i ostati radoznao.
Starost je jedna od retkih stvari kojih se ljudi plaše i pre nego što joj se zaista približe. Živimo u društvu koje mladost često predstavlja kao jedino poželjno doba, dok se posle pedesete od čoveka gotovo očekuje da uspori, povuče se i prestane da započinje nešto novo. Kao da sa godinama ne dobijamo iskustvo i slobodu, već nevidljivu dozvolu da odustanemo od života.
A mudri nemački pisac Johan Volfgang Gete ostavio je jednu veoma zanimljivu misao o tome kako doživljavamo starost: "Kada čovek ostari, trebalo bi da radi više nego kada je mlad.“
Priznajte, zvuči pomalo smelo. Čini se da je posle šezdesete vreme za odmor, čaj na terasi i zaboravljanje na obaveze. Ali Gete, koji je živeo 82 godine i do poslednjih dana radio na stihovima "Fausta“, na starost je gledao drugačije.
Smatrao je da zrelost nije kraj aktivnosti, već trenutak kada životno iskustvo konačno sazri i dobije pravi smisao. I, koliko god to zvučalo neobično, savremena nauka danas u mnogim aspektima potvrđuje koliko su aktivnost i mentalna angažovanost važne i u poznijim godinama.
Pročitajte u našoj galeiji koje japanske navike pomažu i menjaju svest:
Šta je Gete želeo da kaže?
Naravno, Gete nije pozivao ljude da u osamdesetim godinama nose pune džakove. Pod "raditi više“ nije podrazumevao fizičko opterećenje, već unutrašnji napor - moralni, stvaralački i životni. Umerena fizička aktivnost, naravno, može biti korisna u svakom životnom dobu.
Prema njegovom shvatanju, mladost je vreme pokušaja, grešaka i traženja sopstvenog puta. Dok ste mladi, imate druge zadatke: da zasnujete porodicu, stanete na svoje noge, izgradite karijeru i pronađete svoje mesto u svetu. Sasvim je prirodno da se usput pojavljuju različita iskušenja i da deo energije odlazi i na ono što vas možda udaljava od pravog cilja.
Starost je, s druge strane, vreme razmišljanja i odgovornosti. Tada čovek ima dovoljno iskustva da prepozna šta je zaista važno, a šta može da ostavi po strani.
Ova ideja povezuje se sa njegovom filozofijom "aktivnog odricanja" - svesnog izbora onoga što je važno i mirnog odustajanja od onoga što je sporedno. Nije potrebno toliko "raditi do iznemoglosti“, koliko pronaći način da vaš život ima veći smisao - za vas, vašu porodicu, ljude oko vas i širu zajednicu.
Savet savremenih psihologa nadahnut Geteovom mišlju glasi: Napravite "spisak važnih stvari“: tri aktivnosti koje vašem životu daju najviše smisla. Svakog dana izaberite jednu od njih i posvetite joj vreme. Ne više, ali ni manje nego što vam je potrebno.
Kako je sam Gete živeo u starosti?
Sa 60 godina napisao je ciklus "Soneti“. Sa 74 godine zaljubio se u devetnaestogodišnju Ulriku fon Levecov i napisao "Marijenbadsku elegiju“. Nakon toga je sve do svoje 82. godine radio na drugom delu "Fausta“ - delu koje je obeležilo njegov život.
Njegov dan bio je pažljivo organizovan. Ujutru je stvarao, tokom dana čitao i šetao, a uveče razmišljao.
"Svakog dana treba čuti pesmu, videti sliku i pročitati mudru izreku“, govorio je.
Jednom je osamdesetogodišnji Gete priznao svom sekretaru Johanu Peteru Ekermanu: "Sada mogu da radim samo ujutru, dok mi je um još svež. A ipak - kako malo uspevam da uradim!“ Ipak, upravo to "malo“ pretvorilo se u završne stranice "Fausta“, dela koje je ostalo besmrtno.
Gete je pisao, bavio se anatomijom i botanikom. Istovremeno je ostao veoma društven - primao je goste i održavao prepisku.
Čak ni nakon srčanog udara u 74. godini nije želeo da se povuče i samo čeka kraj, kako su mu, prema tekstu, savetovali lekari. Oporavio se i ponovo se prihvatio pera sa još većom energijom. Nažalost, početkom marta 1832. Gete se prehladio tokom vožnje otvorenom kočijom i preminuo nekoliko dana kasnije, sedeći u fotelji i razgovarajući sa svojim najbližima. Prošlo je svega osam meseci otkako je stavio poslednju tačku na "Fausta“. Kao da je završio svoju životnu misiju i bio spreman da ode.
Gete je odličan primer, ali nije jedini. Posebno mogu da iznenade ljudi iz naučnog sveta. Među njima ima mnogo osoba starijih od 70 godina čije su kognitivne sposobnosti veoma očuvane. Njihova memorija i sposobnost razmišljanja često ostaju impresivne i u poznijim godinama.
A šta nauka kaže o aktivnoj dugovečnosti?
Svetska zdravstvena organizacija naglašava važnost fizičke i društvene aktivnosti tokom života, što se može povezati sa Geteovom idejom da čovek ni u starosti ne treba da se odrekne aktivnosti. Savremeni pogled na starenje sve više se udaljava od ideje da je starost samo period opadanja. Pažnja se usmerava i na očuvanje sposobnosti, aktivnost i korišćenje životnog iskustva. Psiholog Erik Erikson ovu fazu života povezuje sa generativnošću — potrebom čoveka da svoje iskustvo prenese drugima, da podučava, stvara i ostavi nešto iza sebe. Kada toga nema, prema njegovoj teoriji, mogu se javiti osećaj stagnacije i nezadovoljstva.
Savremena neuronauka pokazuje da mozak zadržava sposobnost prilagođavanja i učenja tokom celog života.
Učenje novih stvari, kreativne aktivnosti, društveni kontakti i fizička aktivnost mogu doprineti očuvanju mentalnih sposobnosti i kvalitetu života u starijem dobu.
Možete isprobati i jednostavan princip "20 × 20 × 20“:
20 minuta mentalne aktivnosti - rešavanje ukrštenica, učenje jezika, šah ili čitanje stručne literature;
20 minuta fizičke aktivnosti - na primer, šetnja;
20 minuta kreativne aktivnosti - crtanje, muzika ili fotografija.
Ovakva kombinacija aktivnosti podstiče vas da koristite različite sposobnosti i da ostanete mentalno i fizički aktivni.
Povremeno menjajte aktivnosti. Mozgu prija novina, jer učenje novih stvari predstavlja svojevrsni trening za njegove sposobnosti.
Savet: Pronađite način da svoje iskustvo podelite sa drugima. Naučite unuče da fotografiše, pomozite komšinici da koristi pametni telefon ili zapišite svoja sećanja.
Kada svoje znanje prenosite drugima, istovremeno ostajete mentalno aktivni i povezani sa ljudima oko sebe.
Dobre su i različite intelektualne igre, poput šaha. Pogledajte samo koliko ljudi i u sedamdesetim i osamdesetim godinama uživa u šahu i drugim mentalnim izazovima.
U našoj galeriji pročitajte 11 pravila Mihaila Labkovskog da prihvatite i zavolite sebe:
Inspiriše i japanska ideja aktivnog života
U Japanu postoji filozofija koja se često povezuje sa dugovečnošću i pronalaženjem smisla - ikigai, odnosno ono zbog čega vredi ustati svakog jutra. Ideja je jednostavna: čoveku je potreban razlog zbog kojeg se raduje novom danu - cilj, interesovanje, hobi, posao, porodica ili osećaj da je potreban drugima.
I upravo se tu Geteova misao ponovo vraća u prvi plan. Raditi više u starosti ne znači iscrpljivati sebe. To znači nastaviti da živite sa smislom, radoznalošću i osećajem da i dalje imate šta da date.
Geteova filozofija danas može da se shvati kao podsetnik da starost ne mora da bude gašenje. Ona može biti novo životno poglavlje - sa više iskustva, više slobode i jasnijim osećajem onoga što vam je zaista važno. Ne morate da jurite. Ali nemojte ni da prestanete da živite punim plućima.
Budite radoznali. Stvarajte. Učite. Delite svoje iskustvo. I živite život koji vam i dalje daje razlog da se radujete novom danu.
BONUS VIDEO: