Tamo gdje sam umrla u najgorim mukama, u najcrnijoj noći i ponovno se rodila u svitanje dana,u najljepšoj zori. Teške su emocije pratile konačno zbogom dosadasnjem životu i odluci za konačni odlazak, ostavljanje svega i potragu za nečim boljim... Spakirala sam se ne znajući zapravo kuda idem, znala sam samo da moram otići.

Sama, kao nikada prije, uzela sam svoj život u svoje ruke, bez ikoga na koga bi se oslonila, bez jučer i bez sutra, krenula sam. Živjela sam život kakav se od mene očekivao, kakav mi je bio nametnut i mislila sam sam da slijedim svoje snove a zapravo sam slijedila tuđe ambicije, i sve sam uložila u te ambicije, projekte i rezultate, a onda ih je onaj tko je to jedini i mogao, kome sam dozvolila apsolutnu moć i predala mu svoj život u ruke u trenu prekinuo, oteo mi je tada sve, ne u materijalnom smislu jer je to nadoknadivo, odnio mi je mene, sve snove, sve ono što je od mene napravio, ono što sam ja mislila da sam ja.

Ako raj nije u samom tebi, nikada nećeš ući u njega...

To je bio moj okidač, na trenutke sam mislila i moj konačni kraj. Sami dolazak na Mljet je bio težak, pretežak, ali oslobađajući. Rijeka emocija, suze koje ispiru sve nagomilane godine i dane bola. Sve prešutane strahove, zatomljene osmijehe, uskračene zagrljaje, prekinute osmijehe, veliko pražnjenje, velika bol koja je počela izlaziti van, bez mogućnosti da je zaustavim, i neobjašnjiva snaga, koja je govorila plači, ali idi, ovo duguješ sebi.

Godine sam provela u okvirima, formama, ograničena svim što smijem i ne smijem, što treba a ne želim i svim što sam željela a ne trba. Kad se otvore sve traume, rane i strahovi, natrag nema, oni se naplatiti moraju, užas se miješa s histeričnim smijehom, ali imaš neku novu nepoznatu snagu koju nisi mogao zamisliti da postoji u tebi, tjera te da ispoljiš sve to van, svemu tom kažeš konačno zbogom i kreneš putem svojih snova.

Neopterećena svim dotad, suočena sama sa sobom, bez karijere, bez titule bez ikog iz dotadašnjeg života, mjenjala sam se, Mljet me mjenjao. Na Mljetu sam prozrela sve svoje uspijehe, velika postignuća, ostvarene tuđe snove, shvativši da su to samo okovi koje sam sebi stavila oko vrata otimajući si mogućnost za normalan život, otimajući si poslijednju šansu da budem ono što jesam.

Sedam pravila za ostvarenje snova...

Iskustvo umiranja sebe onakavog kakav si se smatrao je izuzetno bolno, ali je zato novo rađanje neprocjenjivo, trenutak kad shvatiš da ti nisi ništa od onog što si mislio ili što bi trebao biti, već da si ono malo djete, zaostalo duboko u tebi, koje se veseli najlijepšim svitanjima, koje očarava svaka zraka sunca, iznova i iznova, živi za svaki osmijeh, slučajni susret i voli cijeli svijet.

A onda su krenula čuda, jedno za drugim. Kao dizajner sam se željela zahvaliti Mljetu na svemu što mi je pružio, odati mu počast kroz kolekciju. Radeći na toj kolekciji, nizom sudbinskih susreta, neopterećena sutrašnjicom, ovog puta slijedeći svoje srce i svoje želje, pustajući krive i slijedeći prave. U moj život su ušli nevjerovatni ljudi, donijeli mi nevjerovatne trenutke, i nosim ih sa sobom za cijeli život.

Kolekcija je prerasla sve zamišljene okvire, iznjedrila divne emocije, vratila mi sreću za kojom sam tako dugo tragala. Za kraj želim svim vašim čitateljima poručiti, tek kad napustite ono što vas čini nesretnima, tek kad preuzmete rizik svog života u svoje ruke, kada pruzmete odgovornost za svoje postupke ne slijedeći nikog i ne imajući nikog na koga se možete osloniti i koga možete kriviti za vaše promašaje, u vaš će život baš kao i u moj, sama od sebe, pristizati čuda.

Nikako ne čekajte da dotaknete dno, kao ja, pogledajte se već danas u ogledalo i zapitajte, je li ovo moj život ili slijedim tuđe puteve, je sam li doista sretan/sretna?Čuda se događaju onima koji u njih vjeruju!

Milena DeLena Ulić poslala nam je svoju priču na FB, sa željom da našim čitaocima bude inspiracija za promenu. Kako kaže, upravo joj je naš portal "pokazao put za dalje" u trenutku kad je dotakla samo dno kako privatno tako i poslovno. Nekad je doista najbolje pustiti sve i krenuti putem srca, a onda čuda dolaze sama.... a mi se nadamo da će i nama doći još vaših čudesnih priča...