Još su antički putopisci opisivali Slovene kao narod koji poštuje šume i vode, a hrast navode kao njihovo najsvetije drvo s božanskim duhom.

Savremeni naučnici navode da je drevno verovanje tvrdoglavo opstalo do današnjih dana u poštovanju posvećenih hrastova-zapisa i naročito badnjaka.

Zato po selima i danas domaćini s badnjakom razgovaraju, zasipaju ga pšenicom i zalivaju vinom pre no što ga poseku, a ukućani svetom drvetu pevaju "Badnjače, rođače" dok ga unose u kuću.

Oj, badnjače, badnjače

Oj, badnjače badnjače, ti naš stari rođače,

Dobro si nam došao i kuću ušao!

Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,

Badnjače, badnjače, rođače, rođače.

Koja je prava simbolika badnjaka i kome posvećujemo badnju večeru...

Donosiš nam mnogo sreće, svakog dobra pune

vreće.

Ti nam Hrista objavljuješ, Njega slaviš i

kazuješ;

Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,

Badnjače, badnjače, rođače, rođače.

Kolko, kolko varnica, tolko, tolko srećica

I toliko ovaca, i toliko janjaca;

Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,

Badnjače, badnjače, rođače, rođače.

Hristos nam se rodio, u pećinu spustio,

Da svud ljubav posije i ozeble ogrije;

Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,

Badnjače, badnjače, rođače, rođače.

Izvor: Svetosavlje