"Život je borba", rečenica je koju smo toliko puta čuli ili pak sami izgovorili, reagirajući na određeni događaj ili situaciju u koju smo uložili puno energije i truda kako bi ispala onakvom kakvom smo je zamislili.

Uvereni u njenu istinitost, zaboravljamo da je reč o percepciji formiranoj na osnovi ličnih iskustava iz najranijeg detinjstva, a često i društvenih vrednosti koje borbenost povezuju sa snagom, istrajnošću, karakterom i moći, zbog kojih se borbenost u našoj, zapadnjačkoj kulturi oduvek smatrala dobrom i poželjnom osobinom.

Na tim je vrednostima izgrađena kompletna naša civilizacija, pa su one utkane u sve sfere društva, zato ne začuđuje činjenica da je život, za većinu ljudi na Zapadu, zaista prožet nekim oblikom borbe. S druge strane, pak, istočnjački mudraci na život gledaju iz drugačije perspektive.

Prema taoističkom shvatanju, život je lakoća, fluid i protok, i sve bi se u našim životima trebalo događati upravo prema tim principima. Sva ona ostvarenja do kojih dolazimo borbom, tvrde taoisti, protivna su načelima života i često su pokazatelj da smo na pogrešnome putu.

Svi smo mi, u većoj ili manjoj meri, programirani za borbu. Osim što smo se kao deca često morali boriti za roditeljsku ljubav, u zapadnjačkom civilizacijskom okruženju naš je borbeni duh odmalena podstican i na razne druge načine. Stimulisali su nas da ostvarujemo što bolji uspeh u školi, da budemo što uspešniji u sportu, u svladavanju stranih jezika i brojnim drugim aktivnostima, a pogotovo smo ohrabrivani da u svemu što radimo budemo bolji od svojih vršnjaka.

Na fakultetu, pak, naša je borba postala još žešća, a kulminirala je kad smo u traženju vlastitog mesta pod suncem ušli u poslovni svet i u njemu nastojali da zauzmemo što bolju početnu poziciju. Danas, deset, dvadeset ili više godina posle, kao odrasli i zreli ljudi i dalje se borimo. Borimo se za veću platu, napredovanje u poslu, za bolji status u društvu ili pak ostvarenje nekih drugih ciljeva koje smo sebi postavili. Istovremeno, borimo se i protiv nepravde kojoj smo svakodnevno izloženi, a neretko i za puku egzistenciju.

Naša borba kao da nikad ne prestaje i celo nas vreme drži u stanju napetosti i stresa. Pomalo smo od nje već i umorni, pa ne možemo dočekati dan kad će se sve konačno posložiti ili kad će se stvari barem početi događati lakše i uz manje napora.

Međutim, ako smo odmalena usmeravani na borbu, naša će podsvest prihvatiti takav program i zato se najčešće ništa u našim životima neće događati lako i bez napora. Upravo suprotno, borba će postati temeljna zakonitost našega života te će napetost i konflikti biti prisutni praktički u svemu što činimo.

Tako, na primer, brojne prepreke i problemi koji se pojavljuju svaki put kad nešto u svome životu pokušavamo promeniti nabolje – od gužve na putu zbog koje kasnimo na važan poslovni razgovor do kazne poreznih vlasti taman kad smo mislili da smo posložili finansijsku situaciju – nisu ništa drugo nego konstrukcije našeg podsvesnoga uma, kojima zbog programiranosti na borbu sami sebi otežavamo put do cilja.

Zbog takvih se programa i nemogućnosti prihvatanja da se stvari mogu događati lako i bez napora mnogi ljudi veoma muče na poslu i uopšteno u životu, čak i onda kad za time nema nikakve potrebe. To je i razlog zašto mnogi ljudi kad nešto steknu bez previše borbe to ne znaju dovoljno ceniti i najčešće to nisu u stanju zadržati.

Potvrđuju to brojni primeri onih koji su velike dobitke ostvarene na igrama na sreću u vrlo kratkom periodu suludo potrošili. U pravilu, što smo u detinjstvu bili više usmeravani na borbu, to će i u našem odraslom periodu biti više tenzija i konflikata, a konačni će ishodi naših nastojanja biti slični onima koje smo ostvarivali kao deca.

Ali čak i ako nakon puno uloženog truda na kraju ostvarimo željeni rezultat, pa se u stvarnom životu pomerimo na neku novu, na prvi pogled bolju poziciju, postavlja se pitanje je li tako ostvaren cilj bio vredan uloženog napora i da li se nakon toga kvalitet našeg života zaista popravio.

Naime, poznata taoistička izreka kaže da su put i cilj jedno te, prema takvoj filozofiji, nije samo bitno ostvariti cilj, kako se u zapadnjačkoj filozofiji često misli, nego je jednako bitno kako do tog cilja dolazimo i šta se na našem putu do ostvarenja cilja događa.

Putovanje koje je prožeto napetošću, borbom te brojnim unutrašnjim i spoljnim konfliktima, bez obzira na ishod, ne može nas, tvrde taoisti, na kraju dovesti do mira, niti nas na bilo koji način može ispuniti. A bez unutrašnjeg zadovoljstva postignutim nijedno ostvarenje nema previše smisla.

I zaista, kad nakon puno borbe i brojnih prepreka i problema sa kojima smo se na putu do cilja morali nositi na kraju i ostvarimo ono što smo zacrtali (na primer, kad konačno dobijemo dugo očekivano promaknuće na poslu), osećaj ispunjenosti i zadovoljstva kojem smo se nadali često izostane.

Umesto toga osećamo se umorno, iscrpljeno, emocionalno i energetski ispražnjeno. Pomeranjem na novu poziciju vrlo često privučemo ceo niz novih i neočekivanih problema, a neretko, dugo nakon takvog iskustva, svesni svih prepreka sa kojima smo se na putu do cilja morali nositi, duboko u sebi osećamo snažan otpor za ulazak u neki novi, sličan poduhvat.

Upravo zbog toga, tvrde taoisti, borba nije način i nije put koji će nas dovesti onde gde zaista želimo da budemo. Jedini način da dođemo do cilja, koji ima smisla i koji istinski vredi (taoisti ga nazivaju tao), jeste kroz lakoću i puštanje da se stvari dogode prirodno i bez napora, po takozvanom wu wei principu.

PageBreak

Da li život posmatrate kao borbu: naučite kako da živite bez opterećenja
Foto: Shutterstock da-li-zivot-posmatrate-kao-borbu-naucite-kako-da-zivite-bez-opterecenja

Taoizam i lakoća življenja

Wu wei jedan je od temeljnih principa taoizma i u bukvalnom prevodu sa kineskog znači: akcija bez akcije. No ovaj princip ne podrazumijeva da ne moramo činiti ništa – da samo treba da poželimo pa će se ono čemu težimo dogoditi samo od sebe i bez naše intervencije, kako se ponekad tumači u new age filozofiji.

Naprotiv, mi moramo svemiru pokazati šta želimo i preduzeti akcije da bi se to i ostvarilo, jer ako ništa ne činimo, ništa se neće ni dogoditi, tvrde taoisti. Wu wei princip naprosto nas želi naučiti da, usmeravanjem pažnje na suptilne putokaze unutar i izvan sebe, znamo prepoznati pravi trenutak za delovanje, onaj koji će iziskivati minimum našeg napora kako bi se stvari pokrenule u željenom smeru, te da u tome trenutku i delujemo.

Ako smo zaista na pravome putu, ako je ono čemu težimo dobro za nas, vrlo ćemo često imati osećaj da nas nevidljiva reka blago, ali snažno nosi prema cilju koji želimo ostvariti. Reka, koju taoisti često koriste da bi objasnili delovanje wu wei principa, nije ništa drugo nego metafora za život.

Ona simbolizuje tok životne energije, a kad energija slobodno teče, ako nema zastoja u njenom kretanju i kad se krećemo u smeru koji podržava život, stvari će se događati lako, bez napora i tenzije.

Ali, ako se pokušavamo kretati suprotno principima koji podržavaju život (kad nastojimo ostvariti nešto što esencijalno nije dobro za nas), kad postoje blokade u protoku energije (ako, na primer, imamo ograničavajuća uverenja o životu) ili ako do cilja nastojimo doći na pogrešan način, onda će se sve događati teško, uz puno tenzija i puno borbe, ili se uopšte neće ni dogoditi.

Zato je borba, kažu taoisti, jasan znak da nas životna energija ne podržava i da nešto u svome delovanju trebamo promeniti ne bismo li se uskladili sa njenim tokom, a vrlo često je i pokazatelj nivoa naše svesnosti.

Vrlo često, kada se ono čemu težimo i na čemu aktivno radimo nikako ne ostvaruje, znamo biti zbunjeni, malodušni i frustrirani. Ali upravo bi nas takve situacije trebale podstaći da preispitamo svoje ciljeve i način na koji ih postavljamo. Poput priče o mladiću koji je bio vrlo tužan kad je zbog nesreće na putu do zračne luke zakasnio na avion koji ga je trebao odvesti do mesta na kojem je, kako je mislio, trebao započeti bolji život.

Ali kad je čuo da se avion ubrzo nakon poletanja srušio i da niko od putnika nije preživeo, shvatio je koliko je njegova ideja o boljem životu na drugom kraju sveta bila pogrešna jer je njegov život već tada bio dobar.

Naime, vrlo često ono što se svim silama trudimo ostvariti iz nekog razloga nije dobro za nas, a često nije ni u skladu sa našom izvornom prirodom, pa nas na ovaj način božanska sila nastoji zaustaviti u činjenju greške i štiti nas od niza problema sa kojima bismo se ostvarenjem onog što smo zacrtali morali nositi.

Budući da ne možemo unapred sagledati celu sliku određene situacije, nijednog se cilja, tvrde taoisti, ne bismo trebali držati čvrsto. Trebali bismo dopustiti životnoj energiji da nas, kroz suptilne znakove i signale koji se celo vreme pojavljuju na našem putu, poput reke vodi i usmerava prema onome što je za nas najbolje.

Ipak, to ne znači da ćemo i onda kad smo na pravom putu biti pošteđeni svih izazova. Naprotiv, oni će i dalje u određenoj meri biti prisutni, ali posmatranjem reke možemo naučiti kako se s njima pravilno nositi i s lakoćom ih nadvladati.

Zavisno od okolnosti i prepreka na koje na svom putu nailazi, reka sa lakoćom menja svoj oblik, a prema potrebi, menja i tok, pa je u svom blagom, ali snažnom delovanju u stanju pomerati i planine, rastvoriti i najtvrđe stene ili pak oblikovati obalu ne bi li si tako otvorila put.

Sledeći wu wei princip, naučićemo se i sami prilagođavati okolnostima, a kad je potrebno, i menjati sam put kojim ćemo doći do cilja. Tako ćemo možda izbeći brojne prepreke i probleme sa kojima bismo se inače morali nositi, a one koje ne možemo izbeći, čak i kad nam se čine nepremostivima, puno ćemo lakše nadvladati i tako si otvoriti put do cilja.

Nažalost, vrlo često i onda kad učinimo sve što smo trebali; kad se stvari pokrenu u željenom smeru i sve se odvija bez prepreka i zastoja, zbog pogrešnih uverenja, naviknutosti na borbu, ali i potrebe da sve imamo pod kontrolom, imamo potrebu učiniti još više. Tada često činimo i previše, jer upletanjem u proces, onda kad sve teče i kad za upletanjem nema potrebe, ne dopuštamo da se stvari dalje odvijaju prirodno i same od sebe.

Na ovaj način često utičemo i na sam ishod, pa umesto da se dogodi ono što želimo i očekujemo, neretko se događa upravo suprotno. Tako, na primer, vrlo često, nakon što upoznamo osobu suprotnog pola sa kojom nam je prijatno i lepo i sa kojom se odnos počeo razvijati u smeru koji priželjkujemo, u želji da u to budemo sigurni, insistiramo da taj odnos već na početku definišemo.

Ali u ovoj fazi to drugu osobu može zbuniti, uplašiti ili je čak podstaći na povlačenje, pa tako zbog naše intervencije u proces, odnos koji je obećavao može završiti i pre nego što je u pravom smislu počeo. Wu wei mudrost uči nas da se upravo u takvim situacijama, kad stvari teku, ne uplećemo u proces.

Ne samo da će se tada dogoditi upravo ono što se treba dogoditi i što je istinski dobro za nas nego će nas, postupamo li tako, reka života malo-pomalo dovesti i do mesta koje u tom trenutku možda ne možemo ni zamisliti. Reka se, naime, u svome toku na kraju uliva u okean, koji u taoističkoj filozofiji simbolizuje beskrajnu svesnost, univerzalnu energiju ili tao. Sve su to sinonimi za božansko, a upravo je to ono čemu svi mi, svesno ili nesvesno, težimo.

Izvor: Sensa.hr