Dugo se ovo osećanje pripisivao svačemu, od paranormalnih smetnji do neuroloških poremećaja. Međutim, poslednjih godina, kako se sve više naučnika bavi isključivo ovim fenomenom, proširile su se brojne teorije o déjà vu koje sugerišu da se ne radi samo o zastoju u memorijskom sistemu našeg mozga.

Izveštaj psihologa En M. Kleri sa Colorado State University objavljen u Current Directions in Psychological Science (časopisu Društva psihološke nauke) opisuje otkrića o déjà vu uključujući brojne sličnosti između tog osećaja i našeg shvatanja ljudskog pamćenja prepoznavanjem.

Zbog čega nam omiljena muzika budi nostalgična sećanja...

Pamćenje prepoznavanjem je tip pamćenja koji nam omogućava da shvatimo kako smo ono što trenutno doživljavamo već doživeli, kao na primer kad prepoznamo prijatelja na ulici ili čujemo poznatu pesmu na radiju.

Mozak fluktuira između dva različita tipa pamćenja prepoznavanjem:

  • prisećanje
  • upoznatost

Prepoznavanje temeljeno na prisećanju se događa kad možemo tačno da odredimo slučaj kad se trenutna situacija već dogodila u prošlosti. S druge strane, kod prepoznavanja temeljenog na upoznatosti, događa se da nam se naša trenutna situacija čini poznata ali se ne sećamo kada se tačno dogodila u prošlosti. Na primer, vidimo poznatog čoveka u prodavnici ali jednostavno se ne sećamo odakle ga znamo. Za déjà vu se veruje da je primer prepoznavanja temeljenog na upoznatosti (tokom déjà vu-a uvereni smo da prepoznajemo situaciju iako nismo sigurni zašto).

Kleri je sprovodila eksperimente u kojima je testirala prepoznavanje temeljeno na upoznatosti u kojima su učesnici dobili listu imena poznatih i slavnih osoba. Kasnije im je pokazana zbirka fotografija tih osoba; neke fotografije su odgovarale imenima na listi, a neke nisu. Dobrovoljcima je rečeno da identifikuju slavne na fotografijama i naznače kolika je verovatnoća da se imena slavnih nalaze na listi koju su prethodno videli.

Rezultati su bili iznenađujući. Čak i kad dobrovoljci nisu mogli da identifikuju slavne osobe na fotografiji, imali su svest o tome koja su imena prethodno proučili, a koja nisu. Odnosno, nisu mogli da identifikuju izvor svoje upoznatosti sa slavnom osobom ali su znali da im je slavna osoba poznata. Kleri je ponovila eksperiment zamenivši slavne osobe sa slavnim mestima (kao što su Stounhendž i Tadž Mahal) i dobila slične rezultate. Ova otkrića pokazuju da su ispitanici spremili mali deo sećanja, no to sećanje je bilo maglovito pa nisu mogli da ga povežu s novim doživljajima.

Takođe, Kleri je sprovela eksperimente kako bi otkrila koje funkcije ili elementi situacija mogu podstaknuti osećaj upoznatosti. Ispitanici su morali da prouče nasumičnu listu reči. Tokom testiranja prepoznavanja reči neke u testu su bile slične prethodnim, iako možda samo po zvuku; dobrovoljci su spomenuli da su osetili upoznatost s novim rečima, iako nisu mogli da se prisete prethodnih koje su slično zvučale (i time bile izvor te upoznatosti). Prethodno istraživanje je pokazalo da ljudi takođe osećaju upoznatost kad im se pokaže vizualni fragment koji sadrži izolovane geometrijske oblike koje su ranije doživeli. Ovo nam sugeriše da poznati geometrijski oblici mogu stvoriti osećaj da smo ranije videli čitav novi prizor.

Kako hrana prenosi misli i osećanja...

Ovi rezultati podupiru ideju da se događaji i epizode koje doživljavamo "skladište" u našem pamćenje kao zasebni elementi ili delovi događaja. Déjà vu se može dogoditi kad nas specifični aspekti trenutne situacije podsećaju na određene aspekte situacija koje su se prethodno dogodile; ako postoji puno preklapanja među elementima novih i starih situacija, imamo snažan osećaj upoznatosti.

"Postoje mnoge paralele između objašnjenja déjà vu-a i teorija ljudskog pamćenja prisećanjem", zaključuje Kleri i dodaje kako "teorije o prepoznavanju temeljenom na upoznatosti i laboratorijske metode koje smo koristili u proučavanju mogu biti posebno korisne za razjašnjavanje procesa koji uzrokuju doživljaje déjà vu-a."

Izvor: Znanost.geek.hr