Klasična medicina je dugo tretirala imuni sistem kao potpuno zaseban deo organizma koji se samostalno reguliše i funkcioniše nezavisno od ostatka tela. Sedamdesetih godina prošlog veka počinje niz istraživanja koja potvrđuju tvrdnju o postojanju veze između emotivnog i mentalnog stanja i našeg imunog sistema. Dosta komplikovano ime koje zapravo u potpunosti objašnjava ovu granu medicine dao je doktor Robert Ader koji je nakon niza eksperimenata utvrdio da su imuni sistem i naše emotivno i mentalno stanje neraskidivo povezani. Tako psihoneuroimunologija postaje naučno polje istraživanja uzročno - posledičnih veza između nervnog, endokrinog, imunog sistema i psihičkog zdravlja.

Sada sve popularnije gledište moderne medicine - da su um i telo povezani nije bilo dominantno tokom većeg dela istorije zapadne medicine. Međutim, druge kulture su tu vezu odavno uočile i koristile kao polaznu tačku u lečenju mnogih poremećaja. Čini se da je zapadna medicina negde na putu svog razvitka zaboravila na reči jednog od svojih očeva, Hipokrata: "Velika je greška našeg doba što razdvajamo dušu od tela".

U tradicionalnoj kineskoj medicini određeni organi korespondiraju sa nekim emotivnim i mentalnim stanjima. Onaj koji leči će uzeti u obzir sve aspekte života pacijenta pre nego što pristupi lečenju jer postoji snažna veza između psihološkog stanja i daljeg tretmana bolesti. Nauka je dugo tretirala psihološka stanja potpuno odvojeno od ostatka tela dok tokom dvadesetih godina prošlog veka doktor Valter Kanon, profesor psihologije na Harvard univerzitetu, nije počeo da istražuje veze između potrebe za mentalnom i fizičkom ravnotežom. On je koristio izraz homeostasis kojim je definisao svojstvo svakog sistema da reguliše i održava unutrašnju ravnotežu.

Tokom svojih istraživanja utvrdio je da postoji veza između emocija i percepcije i uticaj na autonomni nervni sistem, te da oni uveliko utiču i na simpatičke i parasimpatičke reakcije što je i dovelo do priznavanja postojanja "bori se ili beži" reakcije. Nakon ovog proboja, izvodi se i čitav niz eksperimenata koji utvrđuju da životinje imaju sposobnost prilagođavanja kada su isložene fizičkim pritiscima ali i da se tokom tog prilagođavanja smanjuju organi imunog sistema. Zaključak eksperimenata je bio da ukoliko se nastavi sa izlaganjem životinja stresu, njihov imuni sistem bi bio toliko oslabljen da bi jednostavno bio preopterećen što bi dovelo do smrti.

Brojna istraživanja pokazuju da imuni sistem šalje signale mozgu koji potencijalno mogu izmeniti neurološku aktivnost i samim tim izmeniti sve što iz te aktivnosti proističe: ponašanje, misli i raspoloženje. Profesor Mejer sa Univerziteta u Koloradu ističe da od stresa možete da se razbolite u doslovnom smislu, a da mnoge supitilne promene u raspoloženju i razmišljanju mogu biti uzrokovane imunim sistemom a da toga uopšte nismo svesni. Šta se to zapravo događa kada smo pod stresom ili depresivni ili kada smo bolesni? Stres - bilo fizički, bilo mentalni, bilo emotivni - podiže nivo hormona nadbubrežne žlezde: adrenalina i glukokortikosteroida, a preko noreadrenalina stimuliše simpatikus koji je odgovoran za hitne odbrambene reakcije.

PageBreak

Delikatna ravnoteža imunih faktora

Ovi hormoni, pored ostalih mnogobrojnih efekata, koče razvoj i formiranje belih krvnih zrnaca, a ometaju rad i funkciju timusa, koji se sve više smanjuje. Reakcije imuniteta su uveliko regulisane širokim spektrom različitih citokina kojima ćelije imunog sistema međusobno komuniciraju i kojima utiču na druge ćelije u okolini, na primer u područjima upale. Putem sistemskih neuroendokrinih mehanizama na imunoreakciju mogu uticati i različiti stresogeni faktori, uključujući i psihosocijalne. Sa svoje strane, imuni sistem utiče svojim citokinima na izlučivanje hormona i na centralni nervni sistem, što se vidi i u specifičnim promenama ponašanja u sklopu zaraznih i upalnih bolesti ("bolesničko ponašanje") koje uključuje pospanost, gubitak apetita, depresiju ili teskobu i smanjenje kognitivnih sposobnosti, koncentracije i pamćenja.

Profesora Mejera upravo najviše zanima ovo poslednje stanje. Prema njemu, to stanje bolesti je pokušaj organizma da obezbedi energiju za borbu protiv infekcije i da je sačuva kroz ovakvo ponašanje. Klinička istraživanja pokazuju i na vezu između citokina i kognitivnih oštećenja, na primer, preliminarni rezulti govore u prilog tome da bakterijske infekcije mogu uticati na sposobnost učenja i memoriju. Naučno polje psihoneuroimunologije je interdisciplinarno i svakog dana dolazi do novih otkrića veza koje očito postoje između uma i tela. Mnoga stanja kao što su, na primer, bolesti zavisnosti ili hepatitis C povezuju se sa promenama imunog sistema koje opet utiču na promene kognitivnih funkcija, depresiju, anksioznost i impulsivnost. Ono što je značajno je da se baš tu - u delikatnoj ravnoteži imunih faktora - može kriti mogućnost da se u ovim slučajevima uspešno interveniše.

Što se tiče implikacija psihoneuroimunologije na tretiranje psiholoških poremećaja, možemo da napomenemo da postoje dokazi da upalni procesi često uzrokuju depresiju. U tom smislu bi moglo da bude indikovano tretiranje depresije antiinflamatornim lekovima ili terapijama. Isto tako, postoje i veze između rezilijentnosti na antidepresive i povećanih nivoa citokina. To znači da, što je jači upalni proces to je manje verovatnoća da će terapija koja je usmerena na depresiju da deluje. Mnoga stanja su povezana sa upalnim procesima u telu kao što su na primer gojaznost, anksioznost i stres.

Takođe važna informacija je i da poremećaji sna utiču na upalne procese i povećavaju rizik od depresije. U tom smislu je važno da potencijalne terapije koje će tretirati ove poremećaje zapravo smanjuju rizik od pojave depresije. To je velika promena na polju psihijatrije jer znači da kod osobe mogu tretirati biološke procese i na taj način uopšte sprečiti pojavu depresije. Dugoročna izloženost stresu je ono što će uzrokovati haos u našem organizmu i što će ga učiniti podložnijim bolestima tako da kada se sledeći put probudite a i dalje ste umorni, pospani i letargični to može biti znak da negde u vašem telu tinja neki upalni proces. Proverite i pozabavite se svojim zdravljem, hranite se zdravo, jačajte imunitet kako bi on mogao da vas štiti. Isto tako, važno je da zadržite pozitivan stav i da iskoristite sve prednosti vremena u kome živite. Stres, anksioznost i negativne misli mogu na duže staze uzrokovati zaista teške lomove u vašem imunom sistemu i učiniti vas podložnijim najrazličitijim oboljenima.

Postoje brojni načini da regulišete stres i anksioznost, naročito danas kada i zvanična medicina priznaje značaj mnogih tradicionalnih metoda. Iako psihoneuroimunologija nije sistem lečenja već nauka, ona ima ogroman potencijal da učvrsti holistički pristup lečenja ali i da osnaži svakog pojedinca da preuzme odgovornost za sebe tako što će povećati kvalitet života i smanjiti izloženost stresu.