"Cena veličine je odgovornost", Vinston Čerčil...

Dragi prijatelji,

Ovih dana, ustvari od kad sam stigla u Srbiju, pojavila se bujica pitanja sa "zašto".

Zašto se stvari ne dešavaju brže, zašto nisam uspešan koliko bi trebalo da budem, zašto nemam sreće kao što je drugi imaju, zašto nisam voljen...? Ova pitanja su me podstakla da napišem ovaj tekst.

Odvojite samo trenutak da se zapitate - šta bi se desilo ako biste preuzeli odgovornost za svoj život, za to kako se osećate, za to ko ste, za to kojim ljudima ste okruženi. Kada kažemo odgovornost mislimo da procenite gde ste sada. Šta funkcioniše, šta je dobro... Ili šta u svom životu možete učiniti boljim. I dok procenjujete svoju trenutnu životnu situaciju, pitamo se da li možete da pogledate u sebe i primetite kako se osećate sada. Neki od vas možda osećaju ljutnju, neki tugu, odvratnost, frustriranost, anksionzost, krivicu, sram, a neki od vas možda osećaju jaku motivisanost da preduzmu nešto, da naprave plan, da naprave prvi korak sa mesta na gde su sada u smeru u kom žele da idu.

Danas previše ljudi veruje u sreću i okolnosti. Savremeni bestseler objašnjava uspeh Bila Gejtsa kao plod srećnih okolnosti. To što je imao pristup kompjuterskoj laboratoriji i što mu je otac bio advokat koji je radio na ugovorima. Kao da je to dovoljno za uspeh! Njegov uspeh je proizvod jasnog razumevanja budućih mogućnosti, fleksibilnog ali odlučnog planiranja, i akcije. Ova ideja o objašnjavanju svakog uspeha i neuspeha kroz prizmu okolnosti, može biti popularna, ali je i veoma opasna.

Vidite, kada se u životu upravljate idejom da sreća nije nešto što se uči, već nešto što se može ali i ne mora desiti u zavisnosti od okolnosti, vaš život postaje ljuska oraha nošena talasima velikog okeana. Vi ste daleko moćniji od toga! Imate moć da planirate, imate moć da odlučujete, imate moć da mislite i imate moć da učite.
Šta bi vas uopšte moglo zaustaviti? Hajde da pogledamo malo bliže... Istina je da većina ljudi zaustavlja sebe same. Kako? Glas u njihovoj glavi kaže "a šta ako ne uspem" ili "nisam još spreman" ili "možda kasnije" i jedan od glavnih (izgovora) među lažnim pobednicima "sledeće godine". Kada mislite da će biti sada pravo vreme da se pomerite od paradigme koja ne funkcioniše i prihvatite novu? A evo upozorenja: nova paradigma funkcioniše samo ako je izgrađena na novim stanjima, jasnim namerama, korisnim ponašanjima, pravim životnim iskustvima.

Većina ljudi bira da samo čita o doživljajima, da saznaje o njima iz knjiga, filmova... Kao da se prava iskustva, iskustva koja nam pomažu da se razvijamo, mogu naći samo u knjizi. Imam pitanje za vas: kako ste naučili da plivate? Kako ste naučili da vozite bicikl, da klizate, da skijate, hodate, ili da čitate, kad smo već kod toga?
Kroz iskustvo i vežbu, naravno! Tako da ako želite da ubrzate i usavršite svoju budućnost učinivši je onom koju zaista zaslužujete, kako bi bilo da vi odlučujete o okolnostima, umesto da budete žrtva okolnosti.

Sa ovim na umu, pozivam vas da učinite sledeće: uzmite olovku i papir, i zapišite sva osećanja koja doživite u toku jednog dana. Da li ste ih vi izazvali? I ako jeste, kako? Veoma sam radoznala da saznam koje su vaše strategije za pobuđivanje emocija, jer kroz učenje načina na koji pobuđujemo emocije i stanja, učimo da preuzmemo inicijativu i svu odgovornost za to kako želimo da se osećamo.

Želim vam odgovornu nedelju i šaljem vam okeane ljubavi,

Vaš odgovoran-kad-je-potrebno trener,

Lidija