Želimo da živimo autentičnim životom, da se venčavamo sa autentičnim partnerom, radimo za autentičnog šefa, glasamo za autentičnog predsednika.

"Nisam ni sanjala da 'biti ono što jesi' može da donese toliko bogatstvo kao u mom slučaju", izjavila je američka voditeljka Opra Vinfri u šali pre nekoliko godina. "Da sam to znala, pokušala bih mnogo pre."

"Međutim, istina je da niko ne želi da vidi ko ste vi zapravo", tvrdi američki novinar i autor A. Dž. Džejkobs koji je posvetio je nekoliko nedelja nastojanju da bude potpuno autentičan. Svako od nas ima misli i osećanja za koja verujemo da su od suštinskog značaja za naš život, ali je bolje da ih ne pokazujemo, misli on.

Kako biste vi odgovorili na Prustov upitnik: 35 pitanja koja otkrivaju prirodu čoveka...

Na primer, on je jednoj urednici rekao da bi voleo da spava s njom da nije oženjen, a dadilji da bi voleo da mu bude devojka da ga supruga napusti. Petogodišnjoj prijateljevoj ćerki rekao je da bubica u njenim rukama ne spava, nego da je mrtva. Tastu i tašti je rekao da je razgovor s njima dosadan. Nije teško zamisliti kakav je bio ishod ovog eksperimenta.

"Svet funkcioniše zahvaljujući obmani", zaključio je on. "Bez laži, brakovi bi propadali, radnici bi dobijali otkaz, ego mnogih bio bi uništen, vlade bi padale."

Autentičnost vs. prilagođavanje

U kojoj meri ćete težiti da budete autentični zavisi od stepena sklonosti da se prilagođavate okruženju. Ako je stepen veoma visok, vi ćete neprestano "skenirati" okruženje u potrazi za nagoveštajima u međuljudskoj komunikaciji kako biste se prilagodili. U tom slučaju spadate u grupu koja mrzi neprilagođeno ponašanje i očajnički pokušavaju da ne uvrede bilo koga.

Međutim, ako je osmatranje okruženja i sklonost ka prilagođavanju ponašanja slabije izražena, onda spadate u ljude koji se više upravljaju prema unutrašnjem stanju, bez obzira na okolnosti.

Ljudi kod kojih je ova osobina slabo izražena, kritikuju one druge, nazivajući ih kameleonima i folirantima. Činjenica je da je u određenim situacijama autentičnost na mestu. Neka preliminarna istraživanja navode na zaključak da ljudi koji prilagođavaju ponašanje okruženju imaju srećnije brakove i da se ređe razvode. U ljubavnim vezama, autentičnost može da dovede do veće bliskosti.

Međutim, u ostalim oblastima plaćamo visoku cenu preterane autentičnosti. Ljudi koji se prilagođavaju društvenom okruženju brže napreduju i ostvaruju veći status, delom i zato što im je u većoj meri stalo do ugleda. Mada ovo liči na nagrađivanje laži, činjenica je da ovi ljudi posvećuju više vremena sagledavanju tuđih potreba i nastojanju da pomognu drugima. Sveobuhvatna analiza 136 studija o 23.000 zaposlenih pokazala je da ljudi sa izraženijim stepenom osmatranja i prilagođavanja društvenom okruženju ostvaruju mnogo bolje rezultate, češće bivaju unapređeni i dospevaju na rukovodeće položaje.

PageBreak

Autentičnost kao problem

Zanimljivo je da među ženama ima više onih koje slabo kontrolišu ponašanje kako bi se prilagodile okruženju nego među muškarcima, možda zato što su u većoj meri izložene kulturnim pritiscima da izraze svoja osećanja. Nažalost zbog toga im preti opasnost da ih drugi dožive kao slabe i neprofesionalne.

Kada je Sintija Danaher unapređena u generalnog direktora grupe "Hjulit-Pakard" ona je pred 5.300 zaposlenih izjavila da je posao "plaši" i da joj je "potrebna pomoć". Bila je autentična, ali njen tim je u prvi mah izgubio poverenje u nju. Neki naučnici čak tvrde da nizak stepen socijalnog prilagođavanja može da ima štetne posledice po njihovo napredovanje.

Međutim, i osobe koje su sklone da se prilagođavaju mogu da osete negativne posledice verovanja u autentičnost, zato što ona polazi od pretpostavke da postoji suštinsko "ja", suština naše ličnosti koja objedinjuje naša uverenja i sposobnosti. Psiholog Kerol Dvek davno je pokazala da samo verovanje da postoji nepromenljivo "ja" može da ometa rast.

Govor tela lažljivaca: 10 znakova koji pokazuju da neko laže...

Deca koja smatraju da su sposobnosti nešto utvrđeno i nepromenljivo, odustaju posle neuspeha; menadžeri koji veruju da je talenat utvrđen i nepromenljiv, nemaju uspeha u vođenju zaposlenih. "Dok se trudimo da budemo bolji u onome što radimo, jasna i čvrsta svest o našem "ja" kompas je koji nam pomaže da donosimo odluke i idemo ka cilju", objašnjava Erminia Ibara, profesor organizacionog ponašanja u poslovnoj školi "Insead". "Kada želimo da unesemo promene u ono što radimo, previše krut doživljaj sopstvene ličnosti postaje sidro koje nas sprečava da nastavimo da jedrimo", objašnjava ona.

Čemu treba da težimo, ako ne tome da budemo ono što jesmo? Pre više decenija, književni kritičar Lajonel Trilin ponudio je odgovor koji zvuči veoma staromodno za naše "autentične uši": iskrenosti. Umesto da tragamo za unutrašnjim "ja", i ulažemo napore da ga izrazimo, Triling apeluje da krenemo od našeg spoljnog "ja". Obratite pažnju na to kako se prikazujete drugima, a zatim nastojte da budete osoba kakvom sebe smatrate.

Umesto da se menjate iznutra, unesite spoljašnost u sebe

Dr. Ibara, koja je analizirala savetnike i investicione bankare, otkrila je da oni koji se u velikoj meri društveno prilagođavaju češće eksperimentišu s različitim načinima rukovođenja od svojih autentičnih kolega. Ovi ljudi su posmatrali više rukovodioce u organizaciji, preuzimali njihov način izražavanja i delovanja i vežbali sve dok im to nije postala druga priroda. Nisu bili autentični, ali su bili iskreni. Zahvaljujući tome, postali su efikasniji.

Izvor: Blic