Dati život za ideju je najlakša stvar, izjavio je Janusz Korczak. Živeti za ideju, dan za danom, godinu za godinom je najteže. Ali, nije lako ni jedno ni drugo. Života se držimo čak i kada je samo preživljavanje. Šta je ono što nas tera da istrajemo? Da budemo verni i dosledni sebi? Koji unutrašnji motiv, ili snaga ili ljubav su svetla koja gore i osvetljavaju nam put? Možemo li rasti i nadograđivati svoj duh bez testova patnje ili granica?

Milarepa je bio najveći svetac Tibeta. Pisala sam o njemu i njegovoj pećini pre dve godine. I ove godine smo se opet našli. Počela sam da čitam knjigu o njegovom životu i odmah na početku naišla na napomenu Dušana Ninića, koji je napisao predgovor za ovo izdanje: „Hoću da kažem da ste morali da zaslužite da sretnete takav duh kakav je bio Milarepa. Jer, mora on vama prići - ne možete vi njemu." Milarepa je mogao da čini nezamislive stvari - da leti, prolazi kroz brda, da se pretvara u biljke, životinje, da otopi stenu i ostavlja otiske u kamenu. Bio je pesnik, asketa, svetac, mistik, učitelj... Ali ono što nam je njegov život na kraju poručio, uz svu tu magiju, sa njom i uprkos njoj, jeste da cilj nije magija - već čist život.

Da bi dobio znanja od svog učitelja, morao je da se sasvim pročisti i dokaže da je istrajan u svojoj želji i veri. Da je posvećen. Pored brojnih zadataka koje mu je davao i surovosti kojima ga je podvrgavao, njegov učitelj ga je terao da gradi kule. Četiri kule. Prva je bila okrugla, na istočnom vrhu planine. Kada je bio na pola gradnje, lama je došao i rekao Milarepi da je poruši i da kamenje i zemlju vrati odakle ih je uzeo. Druga kula je bila polukružna, na zapadnom vrhu planine. Taman kada je stigao do polovine, lama je došao rekao da je poruši i da vrati kamenje i zemlju na njihovo prethodno mesto. Treća kula je bila kao trougao na planinskom vrhu na severu. Kada je Milarepa podigao trećinu, došao je lama i rekao mu da je sruši, uveravajući ga da mu nije on dao naređenje da je gradi. Iako je pokušao da dokaže svoje, Milarepa je na kraju uradio kako je lama tražio. Sa trouglaste kule vratio je prvo zemlju, pa kamenje. Nakon nekoliko dana, lama ga je izveo u šetnju i pokazao zemlju gde će graditi četvrtastu belu kulu, visoku devet spratova, sa rečima da ona nikada neće biti srušena.

Međutim, posle nekoliko dana, lama je došao tražio da se jedan kamen izvadi iz kule i vrati na mesto. „Morao sam do temelja da razrušim građevinu kako bih vratio gromadu na njeno mesto", svedočio je Milarepa o svojim mukama. „Sada", rekao je lama, „idi ponovo da doneseš taj kamen i postavi ga kao kamen temeljac za kulu." Dok ga je gurao nazad, Milarepa ga je nazvao Moj džinovski kamen. Sekhar Gutok je mali manastir u Lhodraku, koji je sagrađen oko četvrtaste bele kule koja i danas stoji a koju je Milarepa napravio po nalogu svog učitelja Marpe. Kada je prošao sva iskušenja, sve zadatke, kojih je bilo još mnogo, lama Marpa mu je predao znanje. Da bih te očistio, opteretio sam te preteškom gradnjom četiri kule, rekao mu je. Te kule znače četiri vrste delovanja: mira, moći, pokornosti i upornosti.

Svi mi svakoga dana gradimo svoje četiri kule. Nanosimo kamenje i zemlju, rušimo i počinjemo ponovo. Nekada nam zadaci koje dobijemo nisu logični, primereni, prihvatljivi. Ali ih izvršavamo, ili tražimo način da ih izvršimo, a da ostanemo dosledni sebi, uspravni u svojoj veri da je to za najveće dobro nas i svih uključenih u našu priču. Sigurno da nije nužno ni potrebno da izrastamo u patnji, ali očito da nas veći pritisak više nagoni da tražimo nove načine ili da ga izbegnemo ili da ga pobedimo.

Kao filolog, fascinirana sam rečima, njihovim poreklom, dubinom smisla i svesti koju nose. Dukkha ili patnja je suprotnost od sukhe, koja označava sreću ili duhovnost i smatra se da ove reči potiču od drevnih Arijevaca, koji su doneli sanskrit u Indiju. Doslovno, ove reči znače „imati dobru ili lošu osovinu", jer su Arijevci bili nomadski narod koji je putovao u kolima sa konjskom ili volovskom zapregom. Dakle, pitanje je da li je vožnja bila udobna (sukha) ili neudobna (dukha)? Što je sjajna metafora života! Da li vam je vožnja udobna ili neudobna? „Svaki život izbrazdan je tragovima točkova i niko ne može da izbegne izvesno drmusanje na putu, ali mnogo toga zavisi od naše percepcije putovanja. Naš um je kao osovina koja često određuje da li doživljavamo vožnju kao glatku ili drmusavu", piše Daglas Abrams.

Koja je razlika između upornosti, istrajnosti i udaranja glavom o zid? Možda ćemo napraviti vrata, ali da li će nas ona odvesti tamo gde treba da budemo.

Izvor: Sensa