Ema je sama u sobi. Ispred nje je tanjirić na kome se nalazi jedna čokoladica. Ema zna da će biti nagrađena sa dve čokoladice ako uspe da odoli i izdrži nekoliko minuta. Međutim, glad je obuzima i čokoladica ispred nje deluje sve primamljivije. Sat otkucava.

Kada imate četiri godine, ovakva dileme vas može gurnuti do ivice, a to je upravo razlog zašto  je Volter Mišel (Walter Mischel) koristio u početnim studijama samokontrole 1970. Dve trećine dece je izdržalo, ali pravo iznenađenje su otkrića Mišelovih kolega koji su ponovo stupili u kontakt sa tom decom 12 do 14 godina kasnije.

Pokazalo se da su oni koji su uspeli da odole imali ne samo bolja akademska dostignuća već su bili i bolje prilagođeni, manje skloni napadima besa i znatno društveniji. Ukratko, „otporna” deca  su pokazivala upadljivo viši nivo emocionalne inteligencije.

Strategije za prevazilaženje

Srećom, Mišelovo istraživanje je takođe pokazalo da su „otporaši” koristili različite strategije za prevazilaženje frustracija: neki su odolevali iskušenju tako što su pokrivali oči ili odlazili na spavanje, dok su drugi pevali pesmice. Tehnika se može naučiti, i mi kao roditelji, u najboljoj smo poziciji za podučavanje dece strategijama emocionalne inteligencije. Kako ćemo onda pomoći detetu da počne da razmišlja i ponaše se više kao „otporaš” nego kao onaj koju odustaje?

Ako želite da vaše dete uspešno upravlja svojim emocionalnim životom, bilo bi dobro da počnete da mu pomažete da razume i razvrstava svoja osećanja, kaže Liza Fildman Beret (Lisa Feldman Barrett), profesor psihologije na Boston koledžu. Ona je istraživanjem utvrdila da su ispitanici koji su koristili reči kao što su ljutnja, tuga i strah neselektivno živeli mnogo emotivno turbulentnije živote od onih koji su bili u stanju da naprave jasne razlike između raspoloženja.

Razvijanje emocionalne pismenosti je nešto što možete započeti na najranijem uzrastu. Pokušajte sa prikupljanjem slika iz magazina koje pokazuju spektar emocija i zajedno sa detetom ih identifikujete. Te slike zatim možete koristiti za igre i druge aktivnosti.

Način na koji se ostali članovi porodice bave svojim osećanjima, i stavovi koje imaju u vezi sa njima, mogu imati značajan uticaj na detetov emocionalni razvoj. Zato ne čudi da emocionalno pismene porodice koje su vešte u izražavanju topline i ljubavi podižu emocionalno stabilnu decu.

PageBreak

Emocionalni razvoj


Način na koji se vaša porodica bavi negativnim emocijama je takođe važan za razvoj deteta. Prihvatanje i nekritizerski stav će verovatno proizvesti bolje prilagođeno, otpornije dete, dok će deca roditelja koji kritikuju ili odbaciju takve emocije često intenzivnije izražavati negativnost prema svojim vršnjacima.

Neka vaše dete zna da ne postoje neprihvatljiva osećanja, samo neprihvatljivo ponašanje. Naglasite kako su osećanja koja izbegavamo i zanemarujemo najčeće ona koja uzrokuju dugoročne probleme.

Slično tome, nemojte se plašiti da pustite dete da vidi kako se vi i vaš partner raspravljate - sve dok može da vidi i kako rešavate sukob. Parovi koji usvoje pristup sukobu orijentisan na rešavanje problema, pokazuju spremnost na kompromis i pronalaze načine kako da izraze pozitivna osećanja prema partneru pa čak i tokom užarene rasprave prikazuju korisne veštine koje da će pomoći deci da postanu uspešniji u društvu.

Pre nekoliko nedelja, moja prijateljica Ružica ispričala mi je kako je njen dvanestogodišnji sin Andrija došao kući iz škole sa izgrebanim licem: „Rekao mi je da ga je udario dečak u školi, i ja sam ga pitala da li mu je vratio”. Odgovorio mi je „Hteo sam. Ali, da je moja mama bolesna kao njegova,  i ja bih se verovatno ponašao kao idiot.”

Andrijina sposobnost samokontrole dokazuje ključnu ulogu empatije u pomaganju deci da kontrolišu svoja asocijalna osećanja i impulse. Istraživanja ukazuju da trening empatije deluje kao daleko delotvornija kočnica lošeg ponašanja od bilo kakve kazne ili nagrade, te da je snažno povezan s drugim osobinama emocionalne zrelosti.

Dostizanje zrelosti

Možete pomoći detetu da razvije empatiju dajući mu iskustva iz prve ruke. Odvojite određeni period u toku dana i slušajte svoje dete, po mogućnosti kada ste oboje opušteni. Izaberite uobičajenu aktivnost koja će stvoriti priliku da vam se dete poveri bez pritiska - rešavajte ukrštenice zajedno ili sređujte stan.

Kada vaše dete bude progovorilo, posvetite mu se u potpunosti i probajte da jasno identifikujete osećanja koja se kriju iza onoga što govori.

Takođe je važno da podržite empatično ponašanje vašeg deteta uz hvalu i poštovanje. Bilo da to činimo svesno ili ne, svi roditelji usađuju u svoju decu emocionalne navike koji će ih pratiti i u odraslom dobu. Imamo priliku da se postaramo da te navike budu dobre. Ako deci prenesemo veštine koje su im potrebne za regulisanje i upravljanje osećanjima u ranom uzrastu, učinićemo značajan doprinos njihovoj budućoj sreći kao i mirnijem porodičnom životu.