Ruža: Majka sam mladiću koji je upravo pred završetkom fakulteta. Zapravo, ostao mu je još samo diplomski ispit i njegovo školovanje je gotovo. Njegov otac i ja smo se razveli kad nam je sin imao deset godina, ali u dobrim smo odnosima i tu nemam problema. Problem s kojim se suočavam je to što moj sin želi da počne da živi sa svojom devojkom, koja je već završila fakultet i radi, a ja mislim da je prerano za takav životni potez.

Tatjana: Prolazite kroz vrlo zahtevnu fazu života. Kakav je sadašnji odnos između vas i vašeg sina?
R: Ne svađamo se jer je on veoma pristojan i dobro vaspitan, ali već neko vreme je vrlo ćutljiv i ne razgovara ni o čemu sa mnom, osim kratkih i uljudnih rečenica.

T: Jeste li i pre imali takvih situacija kad je komunikacija između vas bila primetno slabija?
R: Uvek smo dobro komunicirali. Sin i ja smo vrlo bliski. Možda je u vreme puberteta bilo razdoblja kad bi naši odnosi bili malo zategnutiji, ali uvek smo sve nesuglasice uspevali da razrešimo.

T: Na koji način ste razrešavali nesuglasice tokom njegovog odrastanja?
R: Sad kad me to pitate, moram priznati da bi se naši razgovori završavali tako da mu ja objasnim zašto nešto činim i koliko je to dobro za njegovu budućnost. Nije bilo emotivnih ucena, ako ste na to mislili.

T: Drago mi je što se u svom odnosu ne koristite negativnim obrascima emotivnih ucena, ali moje pitanje se u stvari odnosi na shvatanje načina komunikacije koji su do sada bili delotvorni u vašem odnosu kako bismo našli pravi put do rešenja ove situacije između vas. Koji je glavni razlog vašeg suprotstavljanja njegovom odlasku od kuće?
R: On je još dete. Ja mu dajem veoma mnogo slobode, a finansijski dobro stojim i ne vidim zašto bi se mučio sam kad možemo lepo da živimo zajedno. Predložila sam da se devojka doseli kod nas jer imamo veliki stan, ali on za to ne želi ni da čuje.

T: Što je tačno ono što on želi?
R: Želi da živi sa svojom devojkom i bude „svoj čovek“. Ali to još ne može bez moje pomoći.

T: U čemu bi se sastojala pomoć s vaše strane?
R: Najviše u novcu, ali u u savetima, pa i brizi o hrani, odeći. Logistici, da to tako nazovem.

T: Zašto mislite da se on sam ne bi mogao da brine o sebi u tom smislu?
R: Ne zna on po kući. Nikada se nije bavio kućnim poslovima.

T: Da li bi on to mogao da nauči, naročito sada kad je njegova motivacija za osamostaljivanje tako snažna?
R: Mogao bi, naravno. Ali ja se ipak bojim za njegovu budućnost.

T: Što je tačno to čega se bojite? Čini se da je on spreman na taj korak, što ne znači da mu nije potrebna mala pomoć s vaše strane i u tom životnom koraku. Ali šta je sa vašim strahom za sebe, jeste li vi spremni da živite samostalno?
R: Priznajem da se pomalo pribojavam i toga. Njegov odlazak iz kuće znak je i da ja ostajem sama.

T: Kakav je vaš emotivni život?
R: Trenutno nisam u vezi, iako sam imala nekoliko veza nakon razvoda. Ali te veze su bile neuspešne, bilo zbog toga što sam ja bila zahtevna ili što se ti muškarci na neki način nisu uklapali u koncept mog tadašnjeg stila života.

T: Kakav je to bio stil?
R: Bila sam, kao samohrana majka, prilično angažovana oko svog sina.

PageBreak

Važan korak i za roditelje

T: Želite li sada da ostvarite uspešnu vezu?
R: Naravno da želim.

T: Nije li onda potreba vašeg sina za osamostaljivanjem dobra prilika i da vi učinite isto za sebe, osamostalite se i poradite malo na svom emotivnom životu kako biste ostvarili emotivnu vezu za koju nećete osećati prepreke?
R: Da, to zapravo i nije tako loša ideja.

T: Radujem se što smo pronašli pozitivnu tačku na kojoj možete graditi svoju motivaciju da podržite sina u osamostaljivanju. Kako biste mogli da mu pomognete u tome?
R: Mogu porazgovarati s njim i videti šta tačno ima u planu.

T: To je dobra ideja. Možete li već sada da odlučite kako ćete podržati sina u ostvarivanju tog, tako važnog koraka u životu, osamostaljivanju i sazrevanju?
R: Mogu.

T: Kažite onda to jasno i glasno.
R: Odlučujem da ću sinu pomoći u tom tako važnom koraku.

T: Je li to važan korak i za vas?
R: Da, to je jako važan korak i za mene. Čini mi se da sam, na neki način, sina koristila kao alibi za neuspeh u ljubavnim vezama. Bilo bi zabavno videti da se i sama mogu da se pozabavim svojim stepenom zrelosti. Kad bolje razmislim, ima u tome izazova, i te kako. Čini mi se da je i moj strah zbog toga manji.

T: Jako je važna vaša odluka da ćete podržati sina u odrastanju, ali, isto tako, da u tom koraku vidite priliku i za svoj dalji rast i novu fazu u životu koja nudi nove prilike. Izazova će biti i u vašem odnosu sa sinom, s njegovom devojkom, a možda i sa ličnim očekivanjima tokom tog procesa. Odluka vam pomaže da se i u tim trenucima fokusirate na temeljni cilj ovog razdoblja, a to je odrastanje vašeg sina. U roditeljstvu je ta faza jednako važna kao briga o detetu koje ne može da brine za sebe. Kao i kod rođenja, pupčana vrpca se, na simboličan način, sada mora preseći ponovo kako bi vaše dete preživelo. I bilo srećno, kao zdrava, celovita i konstruktivna osoba.
R: Sada mi se čini da ta njegova ideja i nije tako loša (smeh). Drago mi je što je spreman na taj korak jer time i meni pomaže da kao roditelj sprovedem uspešno ovaj proces.

T: Šta biste sada mogli preduzeti kako biste sinu preneli svoj nov stav?
R: Razgovaraću sa njim i reći mu da sam razmislila i da mi je drago što je izrazio želju za samostalnim životom. Da ću mu pomoći finansijski da realizuje svoju ideju i da mi se može obratiti za pomoć kad god mu zatreba.

T: Kada će te to učiniti?
R: Još večeras.

T: Treba li još nešto da učinite?
R: Ne, mislim da će sve ići svojim tokom. Draga mi je njegova devojka i mislim da će mi biti drago da vidim kako će se razvijati njihov odnos. Možda nešto od njih naučim i primenim na svoj sopstveni emotivni život. Mladima to nekako jednostavnije ide danas.

T: Saradnja je verovatno najkvalitetniji način da vaša komunikacija krene u najpozitivnijem smeru. To je dobra odluka!
R: I ja tako mislim.