Koliko nas živi zahvalnost? Jer nije dovoljno samo čitati i slušati o tome, sve je to teorija… Potrebno je primeniti zahvalnost u praksi. Mnogi se pitaju „A na čemu da budem zahvalan, jedva sastavljam kraj s krajem, podstanar sam, imam troje dece koju treba da hranim i školujem, rashodi su mi neuporedivo veći od prihoda i stalno sam u kreditima i minusima! Na čemu da budem zahvalan!”. Pitaju se kako da sastave kraj s krajem, što jeste razumljivo, a ne pitaju se kako bi bilo da vidimo šta mi to sve imamo umesto da vidimo samo ono što nemamo. Međutim, izgleda da to što imamo ipak nije dovoljno i nije dobar razlog da budemo zahvalni. Jer, zaboga, „vidi šta sve nemamo”!

Zdrav čovek vidi finansijske probleme, ali ne vidi koliko je blagosloven što je zdrav. Jer šta će mu zdravlje kad nema evre, je l’ da. Koga zanima da bude zdrav, glupost. Materijalno situiran čovek vidi materijalno situiranijeg čoveka i njegov ferari, ali često ne vidi svoje uspehe, svoja dva džipa u garaži i svoje tri kuće na tri različita kontinenta. Uvek je nezadovoljan. I uvek hoće još. Duhom siromašan čovek vidi najnoviji mobilni telefon koji on nema, a koji, bože moj, svi drugi imaju. Zato im svima zavidi, ali ne vidi prijatelje koje ima i koji ga vole. Namrgođen čovek upire prstom u onog koji se smeje i pita ga šta je smešno, umesto da se i sam nasmeje i sam proveri šta je smešno. Možda mu se čak i svidi da se smeje... Ali u koga će onda da upire prstom. A i ne može on da se smeje kad je u problemima. Ne ide da otplaćuje rate kredita i da bude nasmejan i vedar. Nema veze što ima decu koja nižu uspehe u školama, to se ne računa. Glupo je da na tome bude zahvalan. Uglavnom, trava je, kako to svi znamo, u tuđem dvorištu uvek zelenija i sendviči su uvek ukusniji u tuđim kućama. Čiji su vama horizonti lepši od vaših?

Moja sreća ne zavisi od vas, već od mene: kome ste verni da biste bili srećni

Neko je jednom rekao ovako: „Mogu da se žalim što grm ruža ima trnje ili da budem zahvalan što neki grmovi imaju ruže.” To da li ćemo da se žalimo ili ćemo da budemo zahvalni, zavisi isključivo od nas. Može da nam kaže ko šta hoće i možemo da pročitamo sve ikada napisano o zahvalnosti, ali sve nam je to džaba ukoliko izaberemo da se žalimo. Sami biramo šta ćemo.

Razlozi da se žalimo uvek mogu da se nađu, baš uvek. Ali i razlozi da budemo zahvalni uvek mogu da se nađu, baš uvek. I kao što se razlozi za žaljenje umnožavaju što se više žalimo, tako se i razlozi za zahvalnost umnožavaju što smo više zahvalni. To vrlo lako možete da proverite ukoliko se odmah, tu gde jeste, osvrnete oko sebe. Ukoliko pogledate u nebo. Ukoliko otvorite prozor i čujete cvrkut ptice. Ukoliko pustite omiljenu pesmu i dozvolite sebi da u njoj uživate. Ukoliko gledate i vidite. Ukoliko slušate i čujete. Ukoliko sebi date slobodu da vidite kakve vas sve magije okružuju! Toliko je toga… Toliko je prizora koji čekaju da ih vidite, prizora koji vam nekada blješte pred očima ali sklanjate pogled pa ih ne vidite. Pravite se da ih ne vidite. Jer vi imate oči da vidite samo ono što nemate, je l’ da? Toliko je ritmova koji jedva čekaju da ih čujete i uz njih zaigrate. Toliko je sreće koja jedva čeka da je udahnete! Toliko je života koji želi da ga živite. Jer uprkos svim problemima i kreditima i minusima i stresu i pritiscima i nervozama – život je lep. La vita e bella!

PageBreak

Zahvalnost u praksi: u kojoj meri smo zaista zahvalni?
Profimedia zahvalnost_u_praksi_u_kojoj_meri_smo_zaista_zahvalni_2

Stanje uma, stil života

Svi imamo probleme, ali zamislite samo kakva bi se čuda desila kada bismo sa prijateljima razmenjivali anegdote, radost i smeh umesto računa za struju i loše, teške energije. Računi za struju će da nastave da nam stižu. Ali znate šta? To što stižu znači da smo živi! Imamo privilegiju da nam stižu, imamo privilegiju da živimo. Zamislite kako bi bilo kada bismo svakog dana pozvali sestru ili kuma ili poznanika ili rođeno dete ili rođenu majku ili kolegu i razmenjivali s njima spisak svega na čemu smo danas, kao živi, zahvalni!

Zamislite kada bi nam to postala predivna navika, kao što nam je navika da se stalno na nešto žalimo! Reči imaju moć, zapamtimo to. Ono što govorimo, to živimo. Setite se koliko puta u toku dana, nedelje ili meseca kažete „nemam ovo, nemam ono”, vi ili neko vama blizak. Nemam, nemam, nemam...pa zato i nemate, šta vam je tu čudno? Ukoliko „nemam” zamenite sa „imam”, imaćete. I još ćete da imate. Jer što smo zahvalniji, više je razloga da budemo zahvalni! Proverite, uverite se sami. I gledajte šta se dešava.

Ono što je važno da znamo jeste da je zahvalnost stanje uma. Kao takva, ona nema ili ne mora da ima veze sa zdravljem, bogatstvom ili bilo čim drugim. Kao što je pomenuto, zdrav čovek uopšte ne mora da bude zahvalan što je zdrav. On svoju pažnju, svojom voljom i izborom, može da fokusira na kola i vilu na Mauricijusu, koje nema, i da samog sebe psihički upropasti tim fokusom. S druge strane, svedoci smo slučajeva u kojima su neki ljudi suočavajući se sa teškim bolestima, uspeli da u sebi pronađu zahvalnost jer ih je upravo teška bolest i dovela do nekog novog, suštinskog otkrića u životu. Ako smo bogati ili zdravi, nismo nužno i zahvalni. Ali ako smo zahvalni, bogati smo i zdravi smo. Um nam je bogat i zdrav. A u umu sve počinje i u umu se sve završava. I ta razlika je jako bitna. Bitno je da budemo svesni te razlike jer upravo od nje zavisi stanje uma.

Proverite da li vam je hitno potreban duhovni detoks: izbacite iz duše potisnutu negativnu energiju

Da bismo vežbali zahvalnost koja će nam, ukoliko to želimo, jednom postati stil života, možemo svakog dana da posmatramo svoj lični svet i svet oko sebe, pa da se osmehnemo svemu što nam je ulepšalo taj dan ili nas na bilo koji način podržalo u nameri da razvijemo zahvalnostusebi. Možemo da se osmehnemo, a možemo i da zapisujemo šta je to lepo što smo danas videli, čuli ili osetili. To može da bude nečiji osmeh, osmeh neznanca na ulici, list koji je sleteo s drveta, bubamara koja nam je sletela na ruku ili na nos (sletela nam sreća na nos!), zvuk grada, kafa koju smo popili, lepa reč koju smo razmenili s nekim, oči koje su sposobne da vide, krevet na kom spavamo, voda kojom se tuširamo, leto i sve njegove boje koje nas obuzimaju, tišina noći, kompliment koji smo dobili, iskren prijatelj kog imamo, lepa poruka koja nas je lepo probudila jutros, sladoled koji jedemo, detelina sa četiri lista koju smo tražili i našli, internet koji nam omogućava da učimo danas više nego ikada pre, to može da bude sve. Mislite o tome i zapitajte se:

„Na čemu sam danas zahvalan? Šta sve danas imam?”

I čuda će da se dese.

Izvor:Lovesensa