Za dobrim se konjem diže prašina - kažemo svaki put kada želimo da utešimo prijatelja o kojem se "čaršija" dobrano raspričala. Ubeđujemo ga da nijedan zluradi komentar nema težinu, osim što potvrđuje da je okolina zavidna. Ali kada smo mi meta o koju se biju strele uvredljivihreči, iste takve utehe prijatelja ne pomažu. Koliko god se trudili da se ne osvrćemo na sud okoline o onome što radimo i govorimo, nešto nas tu, ipak, kopka, steže, guši. Promeni boju na licu. Izvuče suzu. Razljuti nas. Pokvari dan. Stručnjaci kažu da za to možemo da okrivimo ljudsku prirodu, ali i da istovremeno ima načina da je učinimo imunijom na izrečena mišljenja drugih. Milica Stojiljković, savetnik za lični i poslovni razvoj, autor programa "Lepo mi je", podseća da naša reakcija na komentare okoline mnogo govori i o našem odnosu sa sobom.

- U stalnoj smo interakciji sa drugima i o njima imamo različita mišljenja i osećanja - kaže sagovornica "Života plus". - U odnosu na to, važno nam je šta ljudi misle o nama i kako nas prihvataju. Zanimljivo je da je jedan od najvećih urođenih strahova onaj kako ćemo se predstaviti pred drugima. Tako da je ovo tema koje ne možemo da se oslobodimo. Možemo da je gledamo iz perspektive uvažavanja tuđih stavova, ali ne vezivanja za njih.

Ako znamo da se svetu ne može ugoditi, zbog čega se ipak, bar podsvesno, trudimo da mu ugodimo koliko možemo? I kako se to odražava na našu ličnost i naš život? Istraživanja pokazuju da, koliko god negovali svoj identitet kao nešto svoje, osobeno, on neminovno ima i obrise društva i primarne sredine iz koje dolazimo. Iako smo kupili suknju koja nam se baš dopada, mada nije najmodernija, pohvalili smo novu pesmu nepopularne pevačice i udali se za mlađeg muškarca kojeg obožavamo, srećni smo sve dok ne počnemo da revidiramo svoje izbore u skladu sa komentarima okoline. Sagovornica potvrđuje tezu da naši odnosi sa drugima i odnosi drugih prema nama oblikuju naš život. Ali to i dalje nije gotova stvar.

- Čak i najbliže osobe ne možemo da promenimo, ali možemo svoj odnos prema drugim ljudima. U tome ćemo uspeti ako se potrudimo da naučimo da se neko ponaša na određeni način zbog sebe, a ne zbog nas i ako prestanemo da donosimo zaključke o drugima, pre nego što zaista imamo čistu sliku o osobi. Recimo, neko viče na nas. Nije uvek moguće ostati miran u takvim situacijama i imamo pravo da reagujemo na bilo koji način. Ali je važno šta posle radimo sa sobom tim povodom. Ako nastavimo da se nerviramo, to nam neće dobro doneti - podseća Milica.

Ukoliko, međutim, pokušamo da razumemo da je ta osoba nervozna iz bilo kojih razloga i da je svađa sa nama samo usputna posledica, onda će nam biti lakše da se oslobodimo tenzije i da oprostimo drugome. Jer, ako sebe prepustimo daljem nerviranju, nervoza ostaje u nama, a ne u drugoj osobi. Zato nam, dodaje sagovornica, odnosi sa drugima pomažu da jasnije vidimo kakav odnos imamo sa sobom. Ako volimo sebe, nećemo nastaviti da se nerviramo. Ako pak negujemo loše misli i osećanja, znači da ima prostora da radimo na izgradnji ljubavi prema sebi.

Sutra okrećem novi list - rečenica je koju olako izgovaramo svaki put kada poželimo da napravimo čistku u životu. I tada najčešće obećavamo sebi da ćemo početi da živimo onako kako hoćemo, vodeći se ličnim uverenjima i vrednostima. Ali koliko je to realno izvodljivo? Ili je realnije da će nas mišljenja društva uvek voditi i kočiti? Naša sagovornica tvrdi da samo od nas zavisi da li ćemo dozvoliti da kvalitet našeg života zavisi od drugih ljudi.