Gregg Bradden, američki autor bestselera i međunarodno poznati "pionir" spajanja nauke i duhovnosti, govori o tome kako bi se sve bitno promenilo kada bismo povremenu duhovnu praksu u pauzama ovozemaljskih obveza pretvorili u način života.

"U spisima plemena Esen, starim 2500 godina, stoji da svako ljudsko biće živi istovremeno u tri sveta.

Živimo u svetu misli, svetu osećaja i svetu emocija. Esenski spisi kažu da kada ta tri sveta postanu jedno, kada se misao, osećaj i emocija ujedine u jednu moćnu silu, kažemo li planini da se pomeri, ona će se pomeriti.

Mislio sam da je to samo metafora, ali vidio sam u manastirima na Tibetu i kod svetih ljudi u Boliviji i Peruu, u izvornim tradicijama pustinja na jugozapadu, te u bolnicama u Pekingu u Kini, da to nije metafora, već doslovna činjenica.

Kada misao, osećaj i emocija postanu jedno, mi doslovno možemo menjati svet oko sebe, preuređivati atome materije kroz talase verovanja koja proizlaze iz našeg srca. Dakle, pitanje je, kada doživljavamo ego, šta to nama zapravo govori?

Kao prvo, govori nam da nismo u svom srcu jer srce nema ego i ono ne sudi. Kada imamo iskustvo tih kvaliteta, ono dolazi iz našeg uma, našeg unutrašnjeg deteta, našeg straha, porodice, percepcije, uslovljavanja. Ne stiže iz srca.

Kada nas nešto u životu povredi, ispreči nam se na putu i uzrokuje bol, naša prva reakcija je - pomeriti se od toga. "Ne želim to." I tada se javlja sud. Kada bismo mogli prigrliti iskustva kada nas neko ili nešto povrijedi, ne zato što nam se sviđaju takva iskustva i želimo ih ponovno, doživeli bismo nešto novo. Drevni tekstovi savetuju da blagoslovimo takvo iskustvo. Zvuči jako čudno - blagosloviti ono što te povredilo. Ali što se događa? Kada počinjemo blagosloviti ono što nam uzrokuje bol, blagoslov jednostavno postaje priznanje.

Kada kažete: "Blagosiljam osobu koja je bila neiskrena prema meni. Blagosiljam osobu koja je izdala moje poverenje, i ponavljate to naglas, verbalno izražavanje počinje donositi fizičku energiju iz srca u telo.

Uskoro vaše telo postaje toplo, u vašim očima se pojavljuju suze i vi govorite "Blagoslovim tu osobu". Taj blagoslov oslobađa naboj osuđivanja na trenutak, a to je sve što vam je potrebno. Jer u trenutku kada naboj oslabi, možemo zameniti osećaj povrijeđenosti nečime drugim. Sveti spisi kažu da je to nešto - lepota.

Lepota je moćna sila u našem svetu. Drevni Esenski spisi i indijanska plemena kažu da je lepota svuda i u svemu, a naš je zadatak tražiti i pronaći je. Dakle, umesto da sudimo o iskustvima koja doživljavamo, bolje je posmatrati ih kao blagoslove.

Kada smo povređeni, recimo: "Da, osećam se povređeno. Šta mi ta povređenost govori? Koji glas čujem? Šta mi to govori o mom životu? Blagoslovim povredu koja mi donosi informaciju o meni?" Tada je lakše našim mislima, osećajima i emocijama postati jedno, da možemo pomeriti planinu koja nam se ispreči na putu.