Da li ste se zapitali zašto je to tako? Sigurna sam da svi znamo odgovor. Ti momenti kada prolazimo kroz fazu zaljubljivanja su dragoceni. Zalasci sunca, duge šetnje, lenčarenje u krevetu... možda još bitnije taj osećaj sigurnosti, pripadnosti.... Sve to nas obuzme. Spustimo sve svoje odbrambene mehanizme i prepustimo se uživanju. Damo sebe tom momentu. Počnemo da upijemo sve sto osećamo, čujemo, mislimo...To je prava definicija majndfulnesa (mindfulness).

Glavni razlog što nam se to dešava jeste jer se ne bojimo, ne strepimo od budućnosti. Momenat u kome smo, nam je dovoljan. Zato smo spremni da ne lutamo mislima nego da upijemo sve što nam se baš tada dešava. Posledice tih trenutaka nam nisu bitne. Bitno nam je samo sada. Kada dođe do kraja te opijajuće faze, iz bilo kog razloga, dolazi dopatnje, bola, tuge, žalostii za onim što smo imali. Greška koju tada pravimo jeste da smo umesto da vidimo šta imamo u tom trenutku oko nas, ljude koji nas vole, podržavaju, posao koji nam daje smisao, mi se samo fokusiramo na ono što nedostaje. Umesto što idemo na mesta koja nas podsećaju na romansu ili gledamo stare slike treba da se okrenemo i shvatimo šta je to što nam sada daje šansu. Koje resurse imamo da učinimo nas život boljim?

Jedan od načina da nastavimo dalje je da se podsetimo na sadašnji trenutak, na ono šta sada posedujemo i da odatle gradimo budućnost. Svesni svakog koraka. Otvoreni za divna nova iskustva bez definicije istih i očekivanja, znajući da je ono što nam se dešava najbolje za nas u ovom momentu.

Izvor: Sensa