Ponašanje vašeg deteta zavisi od toga ko ste vi, kako razmišljate, šta radite i na koji način stižete do cilja. Deca sve gledaju, sve pamte i to primenjuju.

Ako osetite harmoniju, vaša deca će dobiti nalet energije i kreativnosti. Oni su svesni okruženja i osećaju sreću.

Ako hoćete da vas vaše dete uvek lepo posluša i to bez vriske, galame ili batina, potrebno je da imate dete koje liči na vas. Ali da biste našli balans i zajednički jezik i vi morate da postanete srećna i uspešna osoba. I tada nećete morate da usvajate lažne vrednosti, postavljate lažni autoritet i nećete imati potrebu da potčinjavate svoje dete.

Roditelj bi trebao da nauči svoje dete da ne razmišlja po obrascima, da ima svoje mišljenje, bude ljubazno, hrabro i iskreno...

Ova veština će mu pomoći da se oseća dobro, da razume ljude, da ono samo bude stvarno i da stoji čvrsto na zemlji, stoga će se u društuvu osećati prijatno i skladno.

Mnogi rodilji osećaju krivicu pred detetom. Osećajući da mu posvećuje malo pažnje, ne igra se dovoljno sa njim, ne može da mu kupi ono što ono želi...

Taj osećaj krivice će stvoriti nezdravu psihološku vezu između njih. Tada majka ima iluziju da je sve pod kontrolom, pa i deca.

Kako to promeniti?

Počnimo korak po korak.

Primer: Katarina je majka devetogodišnje Maše. Veruje da ne posvećuje dovoljno pažnje svom detetu, jer mora da radi i zaradi za život.

Detetu redovno plaća treninge i kurseve, vodi je jednom godišnje na more, a jednom na planinu. Dete je nezavisno, ima svoje mišljenje koje se često razlikuje od majčinog, što mamu dovodi do besa.

Prvi korak: Prepoznajte problem

Katarina je svesna da je njena ćerka povređena jer majka nikad nije tu. Zbog toga je ljuta na nju i svoj bes iskaljuje neslaganjem sa majčinim mišljenjem. S druge strane, Katarina zna da je to problem, ali joj je posao neophodan. Obadve se nalaze u začaranom krugu.

Drugi korak: Sagledati celokupnu sliku

Kada sebi priznate problem, morate da se zapitate kako je došlo do tog problema? Da li ste ga vi sami stvorili? Ako ste sami stvorili problem, onda sigurno znate da sami možete i da ga rešite.

Katarina je sama izabrala ovaj put: posao da bi zaradila. Mora sada da se zapita da li joj je neophodno toliko novca? Da li će Maši više koristiti da ide na more i planinu, treninge i druge aktivnosti koje koštaju ili vreme provedeno sa svojom majkom?

Treći korak: Menjanje sebe

Morate da razgraničite vaše sopstvene, od nametnutih želja! Razgovor sa detetom započnite prvo razgovoru sa samim sobom. Dete će osetiti kolebanje, zato dobro razmislite pa onda tek saopštite određenu odluku detetu.

Katarina samu sebe mora da testira: da je neophodno da njena kćerka uči tri jezika i trenira dva sporta, slikanje i svira klavir? Da li rođendan može da slavi kod kuće ili mora baš u igraonici? Ako shvati da njoj prija da dete trenira samo jedan sport i da ide u školu, mora to da saopšti Maši, bez obzira što društvo danas nameće trend da se detetu pruži sve!

Četvrti korak: Postanite iskreni prema sebi

Ako shvatite zašto je vaše dete takvo kakvo jeste, sve će doći na svoje mesto. Katarina je postavila sebi pitanje: Zašto me Maša ne sluša?

Došla je do zaključka da je njena kćerka osoba koja ima svoje mišljenje. Katarina to poštuje iznad svega. Shvatila je da će takvu kćerku biti teže vaspitati, ali bila je spremna na sve.

Peti korak: Oslobodi se strahova

Katarina je odlučila da prestane da se opterećuje svojim strahovima: ne neće njenoj Maši ništa faliti ako ne trenira dva sporta, ako ne uči tri jezika itd....

Odlučila je da svojoj ćerku ne opterećuje preteranih zahtevima i očekivanjima.

Šesti korak: Stvori sopstveno rešenje

Katarina je odlučila da broj radni sati smanji na 40. Što znači da je svaki dan radila do 8 do 16h, a svaki vikend je bila slobodna i provodila ga sa svojom kćerkom. Našla je rešenje svog problema. Vreme koje su provodile zajedno, spojio je majku i kćerku pa između njih više nije bilo razmirica.

Zaključak:

Da bi dete bilo srećno, majka mora biti srećna!

Dete gleda majku i uči od nje o životu i teškoćama. Ako je mama srećna, dete nikad neće tražiti podršku izvan kuće, uvek će se obratiti roditeljima.

Dom i porodica moraju da budu i ostanu glavna snaga za dete! Dete mora da oseća atmosferu signurnosti, podrške i radosti, jer mu to daje snagu.

Izvor: Stil