Kako hrana utiče na naše emocije naširoko je dokumentovano ne samo u literaturi (ako je suditi po Oskaru Vajldu, "posle dobrog jela, čovek može da oprosti bilo kome, čak i svojim rođacima"), već se tim pitanjem bave i razna medicinska istraživanja poslednjih decenija...

U knjizi "Hrana i lečenje", pionir prirodne ishrane Enmari Kolban (Annemarie Colbin) objašnjava kako jedno takvo ispitivanje ukazuje da supstance u hrani ili sredini "mogu da proizvedu reakcije u mozgu dovodeći do umora, iziritiranosti, glavobolje, anksioznosti i tromosti, depresije, čak i psihotičnog ponašanja".

Poznato je da iz ugla gledišta nutricionizma nedostatak minerala može da poveća rizik od depresije, kao i da kombinovanje proteina i ugljenih hidrata povećava dostupnost serotonina, neurotransmitera koji ima umirujući efekat na nas i povezan je sa osećajem sreće i zadovoljstva.

Ali nije sve u hrani. Moramo da obratimo pažnju na celu sliku, na vezu između uma i tela, na to kako smo svi povezani između sebe, ali i sa prirodom. Mi nosimo određene emotivne obrasce iz formativnih godina od ljudi kojima smo bili okruženi i sredine u kojoj smo odrastali. Makrobiotika se ne bavi ovim pitanjima i mnogi konsultanti bi savetovali da se zainteresujete za neku vrstu terapije osvešćivanja i oslobađanja tih obrazaca, bilo da je to psihoterapija, EFT, Poredak ljubavi ili neka druga metoda. Uvek uz to možete da korigujete i način ishrane i iz direktnog iskustva da sami za sebe izvedete zaključke kako hrana utiče na emocije.

Kada sam počela da otkrivam makrobiotiku, moja prva značajna knjiga je bila "The Self-Healing Cookbook" (Kuvar za samolečenje) Kristine Tarner. U njoj sam prvi put naišla na direktno povezivanje hrane i emocija, kako ono što jedemo ima uticaj na to kako se posle toga osećamo. "Koristite hranu da stvorite željeni efekat" i evo kako to Kristina objašnjava kroz jin i jang teoriju ekspanzije i kontrakcije:

Ako mnogo radite, napeti ste, ne vidite izlaz, a želite da budete intuitivniji, kreativniji i opušteniji, jedite manje mesa, jaja, sira, soli i hrane pečene u rerni, a više uživajte u povrću barenom na pari, kuvanim žitaricama i pasuljima, u tofuu i povremeno ribi (ekspanzivna jin hrana).

Ako ste pak umorni, zbunjeni, neraspoloženi, rasejani i jedu vam se slatkiši, a želite da se bolje fokusirate i budete više fizički aktivni, jedite manje šećera i meda, presne i hladne hrane i pića i alkohola, a više unosite miso supu, morsko povrće (alge), kiseo hleb bez kvasca, žitarice i pasulje kuvane u ekspres loncu i korenasto povrće i bundeve (to je sve jang hrana).

Na kursu makrobiotike bismo uvek posle ručka i kratke meditacije proveravali i glasno izgovarali kako se osećamo i to bismo ponovili dva sata kasnije. To je jedna od tehnika osvešćivanja kako hrana utiče na to kako se osećamo i posle nekog vremena neminovno pomaže da počnemo da pravimo zdraviji izbor u ishrani - jer zašto bi iko svesno želeo da se oseća tromo posle doručka (koji se, na primer, sastoji od kroasana sa čokoladnim kremom).

Osvešćivanje je ključna reč, i kao i u ostalim delovima života, imamo izbor da budemo prisutni ili ne.

Moj učitelj meditacije bi uvek na početku meditacije rekao: "Dozvolite sebi da stignete na ovaj jastuk na kome sedite". Dajte sebi svoj život, odvojite se od mobilnih telefona, kompjutera i televizijskih programa i ostalih distrakcija, okrenite se ka unutra, otvorite sopstvene kreativne kanale, bilo u kuhinji ili radionici, meditirajte i opuštajte se uz lagano istezanje. Drugačije rečeno, oslanjajte se na stvari koje vam omogućavaju da znate kako se osećate. Distrakcijama ste vi sebi uskratili šansu da budete u dodiru sa svojim emocijama.

Jelena Belgrave
Chef makrobiotike i zdravstena savetnica, London, UK
tresnjeitricikli@gmail.com
www.tresnjeitricikli.blogspot.co.uk