Ne možemo da očekujemo da se svet promeni da bismo mi konačno postali zadovoljni, ne treba da čekamo da se promene političari, zemlja u kojoj živimo ili ponašanje naših najbližih da bismo mi konačno bili srećni.

Jedino što možemo jeste da menjamo sebe i da upravo u sebi potražimo rešenje, putokaz ili snagu. Ukoliko želimo da budemo srećni, jedino mesto na kom možemo da potražimo sreću jeste unutar nas samih.

Ali kako pronaći sreću u sebi ako u ovom trenutku nismo srećni? Kako pronaći nešto za šta u ovom trenutku mislimo da ga nema? Na koju stranu se zagledati i šta praktično znači pronaći svoju unutrašnju sreću?

Čuda su moguća...

Mnogo je ovakvih i sličnih pitanja i divno je da se sa njima gotovo svakodnevno srećem. Upravo takva pitanja pokreću na dodatna pronalaženja pojašnjenja. Kako pronaći sreću tamo gde je nema? Postoji li neki prvi korak, postoji li nešto što apsolutno svako od nas može da učini da bi pokrenuo ovaj točak sreće i otvorio sebi polje novih perspektiva i radosnih iskustava? Postoji! Potrebno je da učinimo samo jednu stvar, jednu veoma jednostavnu stvar. Potrebno je da uradimo nešto što svako može da uradi, nešto za šta nam nisu potrebni nikakvi naročiti uslovi, nešto što može da uradi čak i dete od 5 ili 6 godina, pa i mlađe.

Prvi korak ka otkrivanju unutrašnje sreće jeste definisanje sopstvenih potreba. Kao što ni auto ne može da stigne do cilja ukoliko u njemu nema goriva isto tako i mi ako dugo ne dobijamo ono što nam je potrebno, polako zaboravljamo ko smo, sve teže nam je da stignemo do odredišta. Zaboravljamo da su sreća i radost suština našeg postojanja. Da bismo ponovo iskusili upravo tu sreću i radost, važno je da razmislimo o svojim stvarnim potrebama. Važno je da pronađemo način da obezbedimo sebi zadovoljenje tih naših potreba.

Priča za 10 sekundi: ko su zmajevi a ko mravi u našem životu...

Divno je biti tu za druge, divno je činiti druge srećnima, divno je biti na raspolaganju onima kojima je naša podrška potrebna, ali najvažnije od svega je da pri svemu tome ne zanemarimo sebe i sopstvene potrebe. I mi kao i svi drugi zaslužujemo pažnju, odmor i negu. Svi zaslužujemo ljubav i podršku. Ukoliko je ne nalazimo, jedina osoba kojoj možemo da se obratimo da bismo sve to dobili, jesmo upravo mi sami.

Kada ste poslednji put pohvalili sebe zbog nečega što ste uradili? Kada ste poslednji put počastili sebe od zarade koju ste primili? Kada ste poslednji put stavili svoje potrebe na prvo mesto?

Razmislite o ovome i sledeći put kada se nađete u situaciji da učinite nešto što prelazi granice vaših snaga i želja, zapitajte se: "Da li je ovo što upravo radim zaista ono što želim u ovom trenutku da radim?" Ukoliko je vaš odgovor NE, razmislite o onome što bi vas istinski u tom momentu usrećilo. I učinite upravo TO što bi vam vratilo osmeh na lice!

Zašto afirmacije nekad ne funkcionišu...