Veronika ima veliku dilemu koju sama ne može da reši. Kaže da joj razgovor s prijateljima tu ne pomaže, jer svako u razgovor unosi svoje stavove i dodatno je opterećuje svojim razmišljanjima.

Veronika: U svakom takvom razgovoru samo se iznerviram. A reč je o nečemu veoma ličnom. U kasnim sam tridesetim i nisam uspela da pronađem osobu s kojom bih osnovala porodicu. Priznajem da u tome imam ličnu odgovornost jer sam više od sedam godina bila u nestabilnoj vezi s muškarcem koji nikako nije mogao da se odluči na obavezu koju donosi porodični život, a ja sam očigledno predugo čekala na to da on donese odluku umesto da prekinem tu vezu. Njegovoj je neodlučnosti znatno doprinelo i to što iz prvog braka već ima dete, ali ja nemam, i moja potreba za majčinstvom na kraju je i prevagnula u tome da ga više „ne čekam“. Pritisak godina u tome je bio presudan i mislila sam da će biti jednostavnije da prekinem tu besperspektivnu vezu i krenem dalje kako bih našla osobu s kojom bih ipak ostvarila svoj san o porodici. Ali, znate kako se kaže, čovek sanja, a Bog određuje. Nemam partnera, a u ovim godinama nije lako naći odgovarajuću osobu. I ne samo odgovarajuću. Teško je upoznati slobodnog muškarca! Razmišljajući, došla sam na ideju da začnem dete veštačkom oplodnjom i budem samohrana majka. Imam finansijske i stambene uslove, mogu da pružim detetu dom i sigurnost. I ljubav. Budućnost i ljubav.

Tatjana: Razumem vas i slažem se s vama da je danas izazov stvoriti dom i porodicu. Promenio se način na koji živimo i stvaramo porodicu. Čak i žene u dvadesetim sve teže nalaze partnere. Sve više žena u svetu o pitanju potomstva razmišlja kao vi. Objasnite mi svoju dilemu. Šta biste tačno u radu sa mnom želeli da rešite?

Veronika: Moja dilema je da li imam pravo da razmišljam na taj način i da li je sebično dobiti dete veštačkom oplodnjom od nepoznatog donora. Tada moje dete zapravo ne bi imalo oca. To me muči jer znam da svojom odlukom utičem na život svog budućeg deteta. Imam li pravo da donesem odluku uzimajući u obzir samo svoje potrebe, koliko god one bile iskrene, duboke, plemenite? Spremna sam na materinstvo, ali vreme prolazi i velika je verovatnoća da ću, ako uskoro ne ostanem trudna, morati da odustanem od potrebe za materinstvom. Čini mi se da je nemogućnost nalaženja partnera ipak novijeg datuma. Zapravo je posledica modernog načina života u kom stare vrednosti više ne predstavljaju ništa. Moja potreba da imam dete jeste nešto što ne dolazi samo kao posledica razmišljanja već i nečeg što je duboko u meni. Čekati partnera za mene znači odustati od potrebe za potomstvom.

Tatjana: Postoje načini na koje možete da zasnujete porodicu bez rađanja. Jeste li razmišljali o tome?

Veronika: Razmišljala sam o svemu vrlo pomno. Sigurna sam da sam spremna na materinstvo i bez partnera. Ne slažem se da su razvedene majke u boljem položaju od „solo majki“ – očevi nakon razvoda često i ne pitaju za svoju decu, pa se ona osećaju odbačenom. Problem oca može se rešiti tako da postoji očinska figura, muškarac koji detetu predstavlja elemente muške uloge. Imam relativno mlade roditelje i brata i sigurna sam da, uz svu pomoć koju su spremni da mi pruže, od oca i brata mogu da dobijem i taj deo muškog uticaja i energije koji bi mom detetu bio potreban.

Tatjana: Biti samohrana majka nije baš jednostavno. Šta kada ste bolesni? Ko bi se brinuo za vas i dete?

Veronika: I tu se mogu osloniti na pomoć roditelja, jer živimo u zajedničkom domaćinstvu. Majka mi daje punu podršku. Verujem da bih na taj način detetu mogla da osiguram sve uslove potrebne za zdravo i sigurno odrastanje.

Tatjana: Čini se da ste pomno razmislili o svemu. Jeste li preduzeli i neke druge korake?

Veronika:Ako imaš stalnog partnera i manje od 38 godina, možeš bez problema da uđeš u postupak veštačke oplodnje. Ali šta je s nama koje bismo želele da IVF postupkom postanemo majke? Kritike koje se čuju u javnosti odnose se upravo na žene bez partnera koje žele da se ostvare kao majke. Čini se da je lakše naći partnera i ostati trudna, ali ja sumnjam u tu mogućnost. Kod usvojenja prednost opet imaju parovi, pa su mi i tu izgledi minimalni. Šta mi preostaje, da se pomirim s tim činjenicama i odustanem od želje za majčinstvom?

Tatjana: Možda se možete uključiti u rad udruženja i aktivirati se tamo gde verujete da su potrebne promene. Ponekad nam problemi daju dodatnu motivaciju i energiju da rešimo stvari ne samo za svoje već i za opšte dobro. A uvek je lakše kad se udružimo s istomišljenicima nego kad nešto pokušavamo da rešimo individualno. Jeste li se uključili u rad takvih udruženja?

Veronika: Tim problemom bave se članovi udruženja, Beta i Roda (u Srbiji se izazovima roditeljstva bavi se udruženje Roditelj - roditelj.mojblog.rs). Uključiću se u njihov rad i videti kako bih mogla doprineti rešavanju tog problema. Nadam se da tamo ima osoba poput mene koje već imaju neka konstruktivna rešenja ili ideje.

Tatjana: To je dobra odluka. Ona će vam pomoći da svoju frustraciju rešite i kanališete energiju u pozitivnom i konstruktivnom smeru. Možda možete da osnujete i sopstveno udruženje ako ne naiđete na osobe koje su u sličnoj situaciji. Jeste li spremni i na takav angažman?

Veronika: Spremna sam da učinim sve što je potrebno da ostvarim pravo na majčinstvo.

PageBreak

Tatjana: Dobra je vest i to što, kad svoju energiju usmerimo u konstruktivnom smeru, znatno brže naiđemo na rešenja. Nikad se ne zna, možda se vaša situacija reši i na način koji sad ne vidite kao rešenje. Partnera možemo da upoznamo kad se najmanje nadamo, a često se to dogodi upravo kad prestanemo grčevito da tražimo rešenje. Šta biste u tom smislu mogli da učinite?

Veronika: Mogla bih da budem aktivnija i da se ne zatvaram u četiri zida i posao. Imate pravo, nisam precrtala ideju da imam partnera. Samo ne želim da budem toliko očajna u nadanju. To me ubija.

Tatjana: Poradite malo i na svojim verovanjima. Poverenje u život daje nam priliku da se opustimo i odustanemo od grčevitih odluka koje nas frustriraju. U tome vas mogu inspirisati knjige Louise Hay. Rad na afirmacijama može vam pomoći da stvorite novu energiju nade bez očajavanja.

Majčinstvo bez partnera
Shutterstock majcinstvo_bez_partnera_2
O čemu bi trebalo da razmislite pre donošenja konačne odluke

Biti odgovoran roditelj znači osigurati svom budućem detetu optimalne uslove za rast i razvoj. U svetu se mnoge žene odlučuju na samostalno roditeljstvo svesnim izborom, ali roditeljstvu ne pristupaju manje ozbiljno od žena koje su u braku ili u vanbračnoj zajednici. Jednako pravo traže i sve više osiguravaju i žene homoseksualne orijentacije. Odluka ipak ostaje na svakoj osobi pojedinačno, uz svest o teškoćama samostalnog roditeljstva. Zato razmislite o sledećim pitanjima pre konačne odluke o tome da postanete samohrani roditelj:

Zapišite na papir sve razloge za i protiv svoje odluke.


Koju ćete potrebu ispuniti rođenjem deteta? Šta za vas znači imati dete? Da li je reč o lečenju srca i duše posle niza loših veza i nemogućnosti da ostvarite (neko) ispunjenje? Razmislite o tome kako možete sami  da organizujete život s detetom? Šta čeka vaše dete i kako ćete rešiti njegove potrebe koje nećete moći samostalno da ispunite? Imate li finansijske, stambene i druge uslove da biste bez opterećenja krenuli u samostalno roditeljstvo? Neka osnovna misao pri tom bude dobrobit vas i vašeg deteta koje toliko želite, ali i čvrstoća vaših uverenja.

Zapišite na papir imena ljudi koji vam mogu pomoći tokom odgajanja.


Život nas često iznenadi, a u takvim trenucima okrećemo se prijateljima i rodbini, od kojih očekujemo podršku. Imate li mrežu takvih ljudi oko sebe? Na koga stvarno i u kojim situacijama možete da računate? Ko bi mogao da vam pričuva dete dok ste na poslu, kad ste bolesni, kad iskrsnu nepredviđene okolnosti?

Napravite plan karijere za sebe, samohranog roditelja.


Stavite na papir i planove vezane za ostale oblasti života i razmislite kako se u sve to uklapa činjenica da ćete postati samohrani roditelj? Hoćete li menjati neke svoje planove? Kakav je vaš odnos prema tome? Postoje li strahovi?

Upoznajte nekog samohranog roditelja, učlanite se u udruženje samohranih roditelja.


Poznajete li nekog samohranog roditelja? Možete li se povezati s takvom osobom radi međusobne podrške, ali i da biste saznali koje teškoće očekuju onoga ko se odluči na takav korak.

Pripremite finansijski plan s ciljevima za dete i sebe.


Kako stojite s finansijama? Kakve su vam navike trošenja? Da li je potrebno da u toj oblasti uvedete neke promene? Jeste li finansijski spremni na zahtevne roditeljske potrebe? Jeste li spremni na povećane potrebe svog domaćinstva? Kako ćete te potrebe finansirati?

Zapišite svoju odluku vezanu za roditeljstvo.


Zapišite ono što sada osećate i na šta se obavezujete kako biste u trenucima izazova, koje život neizbežno nosi, što brže vratili samopouzdanje i motivaciju.

Pozitivne odluke i ljubav.


Napravite popis afirmacija, pozitivnih odluka, u prvom licu, u pozitivnom tonu i sadašnjem vremenu, koje opisuju vaše roditeljstvo, posvećenost detetu i očekivanja vas kao samohranog roditelja, kako biste se potpuno prilagodili odluci koja je pred vama. Jedna od takvih afirmacija mogla bi da bude: Moje dete je srećno i ispunjeno, voljeno i zaštićeno podjednako kao i deca koja rastu u porodicama s ocem i majkom.