Bez volje nema ni pregalaštva ni stvaralaštva. Volja je pokretački impuls iz koga nastaju svi naši uspjesi, sve naše kreacije, sve realizacije naših ideja. No, iako je volja nužna za sreću, ona sama po sebi nije dovoljna za nju. Ne možemo se voljom zaljubiti, a još manje voljom pobuditi ljubav!

Ne možemo voljom stvoriti novi život! Voljom ne možemo ni prizvati dolazak niti spriječiti odlazak naših bližnjih... Volja, ma kako jaka, istrajna, nepokolebljiva bila, zastaje pred misterijom ljubavi, života, smrti...

Volja je, po mom osjećaju, tačna mjera našeg udjela u našoj vlastitoj sreći. Na zlatarski preciznoj vagi sreće svaki višak i svaki manjak volje može se pretvoriti u nevolju. Zera manje od naše tačne mjere i život postaje neodgovorno vrludanje, propuštanje dobijenih prilika, udobno okrivljavanje drugih za naše sopstvene neuspjehe. Zera više od naše tačne mjere i život može da sklizne u opsesivnu kontrolu, u iluziju da sve zavisi samo od nas, u rasipanje dragocjene energije. Zato valja dobro odmjeriti volju.

Iako nas narodne mudrosti uče da se "sve može kad se hoće", mudro je uvidjeti i naša ljudska ograničenja i tačnu mjeru našeg htijenja. U čaroliji ko-kreacije volja treba da je taman dovoljna.

Volja je potrebna da se promjena materijalizuje, da se desi. No, višak volje blokira višnje puteve. Manjak volje ne može da proputi do njih. Volja je naš dragocjeni životni ulog, naša zlata vrijedna investicija u stvarnost u kojoj mnogo toga ne zavisi isključivo od nas.

PageBreak

Nije dovoljno samo želeti da budemo srećni

U svijetu u kome živimo važno je biti stvaralac i pregalac. Važno je ostaviti mjerljiv trag. Ali, još je važnije tražiti i naći mjeru. U svijetu u kome "pregaocu bog daje mahove" volja mudro spoznaje i svoju snagu i svoja ograničenja.

Volja je duboko povezana sa slobodom, ne kaže se uzalud - slobodna volja. Volja nasoslobadja nemoći, lamentiranja nad vlastitom sudbinom, podsjećajući nas da u životu uvijek imamo mogućnost izbora. Volja nam time vraća moć. No, volja nas oslobadja i mita o vlastitoj svemoći.

Nema te volje koja je sama po sebi dovoljna da se dosegne zacrtani cilj. Naša volja, kao ispružena ruka, ide u susret volji drugih ljudi, ali i misteriji nečega što je više od nas, i tek se u iskričavom spoju ovog trojstva dešava ono što se zove život. Volja stanuje na pola puta između želje i odluke. Nije dovoljno željeti da budemo srećni. Ne možemo ni da odlučimo da dostignemo sreću.

Želja je premala, a odluka prevelika mjera volje. Volji zato najbolje pristaje namjera. Namjeriti znači dobro odmjeriti volju. U namjeri se ogleda voljina mjera, njena suština, njena istinska priroda.

Zato se, inspirisani Voljom, zapitajmo svakog jutra koje su naše ključne životne namjere. Šta je to što ovog časa nemamo, a što namjeravamo da ostvarimo, da dosegnemo, da prizovemo u svoj život. I onda učinimo sve što je u našoj moći kako bi svoje namjere pokrenuli ka njihovoj materijalizaciji.

Više informacija o Igri transformacije možete naći na adresi Transformisi.me.