Kada se Buda nakon dvanaest godina vratio u rodni grad, stao je pred svog ostarelog oca, obasjan svetlošću iznutra, ali u ritama prosjaka spolja. Povređen i ljut, otac je smatrao da ga je Buda izdao otišavši iz njegovog doma i zamenivši blagostanje za rite prosjaka u kojima je ponosno stajao. "On je moj sin, moja krv. Znam ga bolje od vas!", govorio je drugima, uveravajući ih da čuda i put kojim je Sidarta krenuo do samog buđenja nisu ono što on suštinski jeste. "Ti mi jesi otac, ali ti ne pripadam", odgovorio je Buda na očev jed i pozive da se vrati nekadašnjem životu. "Nisam tvoje vlasništvo. Bio si samo prelaz. Zahvalan sam ti, ali nemoj reći da me poznaješ. Ne poznaješ čak ni sebe, pa kako onda možeš mene?"

Roditeljstvo je privilegija

Za roditelja je teško da vidi stvarnost koja se nalazi pred detetom. Za njega je dete sećanje na prošlost, nada u budućnost, želja i (ne)ostvarena mogućnost. Sve ono što ima veze isključivo sa egom. Da bismo mogli da sagledamo svoju decu u njihovoj sopstvenoj snazi i punoći, potrebno je da zaronimo u slojeve sopstvenog bića, da upoznamo sebe i svoj ego. A da bismo mogli da upoznamo to unutrašnje biće, potrebno je da shvatimo kako smo i mi sami zauvek deca u duši i da su naše reakcije uvek reakcije deteta, maskirane iskustvom i oblikovane znanjem...

Mojoj devojčici

Da, svaki roditelj voli svoje dete, ali znam da mnogi roditelji pod velom te ljubavi greše. I ja grešim. Često jer delujem iz straha (želim da zaštitim svoju ćerku od života, da je svijem uz sebe), često jer delujem iz želje (da bude srećna u onome što jamislim da je sreća...), a često jer delujem iz neznanja - jer sam i sama na putu spoznaje, i sama učim svakog dana uz nju o njoj, sa njom o sebi.

Verujem da su ljuti ljudi - tužni ljudi, jer nisu dovoljno maženi, jer su vođeni principima svojih roditelja, jer su radili da zasluže ljubav, jer su se borili da osvoje pažnju. Da biste poznavali svoju decu, upoznajte najpre sebe. Da biste imali bolju budućnost - vaspitavajte bolje ljude. Da biste bili voljeniji - volite dete u sebi.

Vaša deca nisu vaša deca.
Ona su sinovi i kćeri čeznje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju vlastite misli.
Mozete okućiti njihova tela, ali ne njihove duše,
Jer njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne mozete posetiti, čak ni u svojim snovima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unazad, niti ostaje na preključe.
Vi ste lukovi s kojih su vaša deca odapeta kao žive strele.
Strelac vidi metu na putu beskonačnosti, i
On vas napinje svojom snagom da bi njegove strele poletele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao sto On ljubi strelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

- Halil Džubran

Izvor: Sensa