Kada bi trebalo da priznate bar jedan smrtni greh kojem ste skloni, da li bi zavist bila vaš izbor? I u čemu je razlika između ljubomore i zavisti... ? Pročitajte!

Neki dan sam u društvu napravila malu anketu o 7 smrtnih greha: nabrojala sam ih i svako je trebalo da prizna po jedan. Bilo je tu i škrtih i bludnih i neumerenih i lenjih i oholih, samo zavist niko nije hteo da prizna. Ona je jedina ostala bez "vlasnika". Zašto nam je najteže priznati da smo zavidni? Nema veze, ne morate nikome reći, samo pročitajte naš članak i u potrudite se da se oslobodite tog nezavidnog osećanja.
Tri dana birate haljinu, dva dana cipele, nakit i šminku, da ne pričamo o frizuri u zadnji čas. Sve da biste izgledali bajno i impresionirali gospodina Posebnog. I sve ide kao po loju, kad se najednom pojavi Ona i izgleda bolje nego vi! Hoćete li s divljenjem s drugim podeliti konstataciju da je Ona kraljica večeri, praviti se kako ne primećujete da nosi najnoviji model haljine s potpisom i potajno kovati plan kako ćete je i vi nabaviti? Ili ćete je u prolazu „slučajno" zaliti crnim vinom? Prva reakcija odaje stabilnu osobu, punu samopouzdanja, druga ljubomornu, a treća zavidnu osobu.
Kako da pretvorimo zavist u motivaciju: 3 saveta koja pomažu da iz sebe izvučemo najbolje...
Ljubomornu osobu mori želja za nekim dobrom koje drugi ima. Ljubomora može biti pozitivan podsticaj da se stekne takvo dobro, podsticaj za samorazvoj (da plešemo dobro kao Maja, kuvamo poput Ane). Zavist je neprijatno osećanje povređenosti i tuge, pomešan s neprijateljstvom i mržnjom zbog nekog dobra kojim se neko ističe među ostalima. Uvek uključuje potcenjivanje, ogovaranje, spletkarenje, uživanje u tuđem zlu. Zavidna osoba najviše škodi samoj sebi. Zavist može razviti kompleks manje vrednosti, a prema drevnom učenju joge može ugroziti i telesno zdravlje - naprimer, da izazove pojačano lučenje želučane kiseline, probleme s bubrezima ili artritisom i bolove u kolenima.
Želimo li zaista da dopustimo da zavist zavlada našim postupcima? Ili želimo da budemo zadovoljni sobom i onim što imamo, bez žudnje za posedovanjem tuđeg vlasništva ili čak njegovim uništenjem?