Serenada pod prozorom. Duga pisma satkana od čežnje. Cvet za dobro jutro. Pesma za laku noć. Ples na kiši. Prošlost, davna. Gde su nestale sve one gitare? Postoji li još šareni papir na koji mogu da se spuste emocije? Zašto više niko ne bere poljsko cveće da bi izmamio nečiji osmeh? Zar se ljubav više ne iskazuje recitovanjem Jesenjinovih ili Šantićevih stihova? I kiša je izgubila ono malo od svoje draži, kada je nestao ples pod kišobranom. Jesmo li jednom zauvek oterali romantiku?

Ako smo želeli da joj se narugamo, jer više nismo znali šta bismo sa njom, uspeli smo. Optužili smo je da je patetična, neupotrebljiva, destruktivna. Zatvorili smo je u prašnjave kutije prošlosti i proglasili nevažećom. Obradovali smo se porukama iskucanim tipkama telefona, tastaturom kompjutera, linkovima pesama. Sve bez rukopisa i obrisa duše. Vreme je pregazilo san o princu na belom konju. Ostale su samo princeze na zrnu graška.

Da li je to konačno? Stvarno zauvek? Ili romantika, ipak, može da postane onaj nezamenjivi začin života, sa kojim ćemo lakše disati i lepše trajati? Da li poslednji romantici na ovom svetu mogu da sačuvaju svoju dušu netaknutom, tako da joj se niko ne podsmeva jer je retka? I da i ne - teši nas i razočarava psihoterapeut Snežana Petrović.

- Teško je zamisliti savremenu devojku kako uzdiše na zvuke mandoline "kapetana" koji želi da bude samo njen - kaže psihoterapeut. - Svako vreme nosi svoj pečat, a u ovom definitivno nema mesta za udvaranje po ključu naših baka i deka. Ali to ne znači da romantika ne može da se prilagodi novonastalim okolnostima u kojima su moderne tehnologije sve i svja. Ljudi se i dalje zaljubljuju, zar ne?Pisma nema ko da piše

Onda kada se ljubav rađala na temelju platonske, njeni izrazi su bili maštovitiji, nežniji, topliji. Trebalo je sakriti osećanja od znatiželjnih pogleda, a poslati ih na samo jednu adresu. Živelo se za pisma. Slova na ružičastom papiru spakovanom u namirisanu kovertu budila su leptiriće u stomaku. Danas izgleda kao da su ljudi zaboravili da pišu. Pitajte nekog da vam pozajmi hemijsku, pa da vidite koliko njih će vas "počastiti" odgovorom da nemaju. Razglednice i čestitke su izašle iz mode, jer svaka impresija može da se pošalje jednim klikom na pametnom telefonu. Niko više ne gubi vreme na duge, pažljivo skockane rečenice, a onima koji još vode računa o pravopisu smeje se većina onih koji poruke ne završavaju tačkom.

- Istina je da se danas manje trudimo u ljubavi i oko nje. Rivalitet između dopisivanja na papiru i savremenog "porukanja" je završen u korist ovog drugog. Sve je manje ljudi koji još imaju potrebu da kupe neku lepu čestitku i osobi do koje im je stalo napišu dve-tri nežne reči. Upali smo u kliše, pa i kada poželimo nekog da iznenadimo toplom rečenicom, i ne pokušavamo da osmislimo neku svoju, originalnu. Odmah "guglamo" na internetu citate poznatih književnika i krademo ih - kaže Petrovićeva.