Današanja deca nemaju prilike da sanjaju o tome kako bi bilo da nešto poseduju – oni veruju da im pokloni pripadaju, a roditelji se ne trude mnogo da razbiju to uverenje. Najnoviji playstation, roboti koji igraju, lutke koje pričaju... roditelji su često spremni na sve samo da bi pružili deci ono što žele. Da li činimo deci medveđu uslugu time što pretvaramo njihove sobe u izložbene salone fabrike igračaka? Psiholozi i pedijatri Didier Pleux, Anne Gatecel, Stéphane Clerget i Danielle Dalloz iznose svoje stavove.

Zašto toliko ugađamo deci tokom praznika?

Okruženi smo novinskim člancima i reklamama koje se fokusiraju na ideju da su sreća i trošenje povezani i da nam posedovanje stvari omogućava da uživamo u životu. Kada nam sa svih strana govore da sreća naše dece zavisi od onoga što ona imaju, lako je upasti u zamku mišljenja da moramo učestvovati u „potrošačkoj groznici” ako želimo da budemo dobri roditelji.

Reči poput „frustracija” i „nedostatak” nas užasavaju. Međutim, roditelji zapravo čine deci medveđu uslugu jer mešaju ono što im je stvarno potrebno sa prolaznim željama i prohtevima. To samo dovodi do toga da se osećaju neadekvatno kada vide da je njihov najbolji drug, drugarica ili drugo dete iz okruženja dobilo više nego oni.

Kupovina poklona često je način da ublažimo osećaj krivice zbog toga što smo odsutni, bilo da je u pitanju odustvo zbog posla ili jednostavno okupiranost svakodnevnim problemima. Ovakav obrazac ponašanja je pogrešan jer uči decu da se pažnja koju im posvećuju roditelji meri brojem poklona.

Period praznika je prilika da se vratimo u sopstveno detinjstvo. Što je jači osećaj da nam je nešto u detinjstvu nedostajalo, to ćemo se više truditi da našoj deci ništa ne fali. Sa druge strane, oni koje su roditelji obasipali poklonima dobro znaju da sreća ne leži u preterivanju. Uprkos svemu, i dalje kupujemo deci stvari koje smo sami želeli dok smo bili mali.PageBreak

Kako i koliko darovati decu
Shutterstock kako_i_koliko_darovati_decu_2
Pokloni i ljubav

Kako je preterivanje štetno?

Može se desiti da deca odrastu u uverenju da je konstantan priliv poklona najsigurniji pokazatelj ljubavi. U tom slučaju ona neće biti u stanju da naprave razliku između pažnje, novca i poklona. Zbog fokusiranja na materijalnu vrednost poklona, deca mogu imati poteškoća u razumevanju simboličke vrednosti poklona i važnosti darivanja.

Da li novogodišnji i božićni pokloni treba da budu nagrada za dobro ponašanje ili dobre ocene?

Praznična razmena poklona jedan je od retkih rituala koji nam je preostao i ne bi ga trebalo uslovljavati bilo čim. Postoje mnoge druge situacije prikladnije za disciplinovanje dece ili nagrađivanje dobrog ponašanja. Praznici su period kada se okupljamo u krugu porodice i najbolje je iskorisititi ga da naučimo decu radosti darivanja i primanja poklona.

Kako da naučimo decu da stvarno cene poklone koje dobijaju?

Deca će smatrati da su pokloni njihovo pravo, ili uopšte neće obraćati pažnju na njih ukoliko ih stalno budu dobijali. Umesto toga, treba im pružiti priliku da kažu šta bi stvarno želeli, a da im ta želja ne bude automatski ostvarena. Tako uče da sanjaju, da zamišljaju sebe u budućnosti, da zapamte trenutak u kojem su njihove želje i potrebe zadovoljene kao i da nemaju napade besa kada ne dobiju ono što su želeli.

Upravo je ovo proces u kome deca uče da nisu svemoćna, što većina dece veruje, proces kroz koji odrastaju. To je lekcija koju bi trebalo da uče svakog dana a ne samo tokom praznika.