Introvertnih ljudi ima koliko i ekstrovertnih, iako se na prvi pogled možda tako ne čini. Razlog je jednostavan: ekstroverti su bučni, nametljivi i sveprisutni pa ih je lakše uočiti od njihovih tihih i povučenih bližnjih. U našoj sredini ekstroverti su bolje uklopljeni u društvo, dok se introverti moraju potruditi da se izbore za mesto pod suncem, a da pritom ne žrtvuju svoju prirodu.

Posao za introverta

Irena (32) je dugo verovala da je poželjno i normalno biti ekstrovertan i uživati u što dinamičnijem životu ispunjenom kontaktima s raznolikim ljudima. Sve ono što ona nije mogla. „U osam godina rada kao nastavnica, svaki vikend bih provodila na kauču iscrpljena od još jedne nedelje”, priča Irena. „Nakon svakog dana tokom koga sam se bavila učenicima bila sam iscrpljena. Morala sam se nositi s onima koji se ne trude, sa onima kojima gradivo ne leži, sa zlostavljačima, sa roditeljima nezadovoljne dece, sa kolegama, a jednom čak i sa medijima. Nakon što bih upila sve te nadražaje, teškom mukom sam sređivala misli. Bila sam dobra u svom poslu pomažući deci da otkriju i krenu za onim što žele u životu. Međutim, na kraju dana više ne bih imala snage da pomognem sebi.”

Jedne subote Ireni je sinula spoznaja koja se dugo formirala. „Ne volim nastavnički posao. Nikad ga nisam volela. Bilo mi je zanimljivo da studiram pedagogiju i lingvistiku, ali ne i da održavam svakodnevne kontakte sa stotinama učenika. Od mnoštva ljudi, moj um je stalno bio prekomerno nadražen i zaokupljen dešifrovanjem svega što sam videla i čula. A frustriralo me je i to što su moje kolege s lakoćom podnosili radno opterećenje.”

Kao žena kojoj na čelu piše „introvertna”, Irena je jedna od mnogih koji se bolje snalaze u kontaktu sa sopstvenim mislima i osećanjima nego u spoljašnjem svetu dinamike i komunikacije. Shvativši da će joj izloženost okolnim nadražajima uvek crpeti energiju, Irena je dala otkaz i bacila se na samostalni posao dizajniranja odeće i nakita. Biznis joj je sjajno krenuo, a društveni život ograničila je na ljude koji joj po temperamentu odgovaraju.

„Dok sam radila u školi, uz sve mnoštvo službenih kontakata, imala sam mizeran privatni život i stalno bila usamljena. Slobodno vreme odlazilo mi je na oporavak i punjenje baterija za iduću radnu nedelju. Sada se srećem sa mnogo manje ljudi, ali samo sa onima s kojima želim. I više nisam ni najmanje usamljena”, kaže ova, danas uspešna, kreativka.

Ljubav prema samoći

Pogrešna je predrasuda da je introvertnost isto što i stidljivost. Obe osobine ograničavaju društvenu interakciju, ali zbog različitih razloga. Dok introvert voli da provodi vreme u samoći, stidljiv silno želi da se zbliži s drugima, ali mu za to nedostaje veštine ili strpljenja. Zabluda je i poistovetiti introverte s mizantropima. Nisu neprijateljski nastrojeni prema ljudima, nego ih previše kontakata ili predugo druženje zamara. To je razlog zašto introvert odlazi sa zabave nakon sat i po, dok se ekstrovert tek tada zahuktava. „Moj prijatelj Lazar izbegava čak i novogodišnje proslave, a ako ga ponekad i uspemo odvući, začas malaksa i beži kući pre ponoći”, priča 36-godišnji Neven, koji je i u pet ujutro na zabavi pun energije. Ali, njegov vršnjak Lazar objašnjava: „Ja itekako volim da se družim, ali u tihim ambijentima i u malim društvima. Najlepše mi je da se nađem samo sa jednom osobom i na miru razgovaram.” Ekstroverti provode sveukupno više vremena u društvenim aktivnostima, ali nema veće razlike između ova dva temperamenta u pogledu vremena koje provede s rodbinom, ljubavnim partnerom i bliskim prijateljima.PageBreak

Okrenuti sebi ili okrenuti svetu?
Shutterstock okrenuti_sebi_ili_okrenuti_svetu_2

Sklonost ka pustolovinama ili samoći

Izraz introvertan dolazi od latinskog izraza za „okrenut sebi”, dok ekstrovertan znači „okrenut prema spolja”. Reč je o različitim načinima reagovanja na životne okolnosti.

Dok je ekstrovert gladan spoljašnjih nadražaja, introvert ih se brzo zasiti pa se radije zabavlja onim što se događa u njegovom umu. Dok su ekstrovertima potrebna brojna i jaka iskustva da bi izbegli dosadu i osetili se živim, introvertima su i sitnice dovoljne da im donesu duševno blagostanje – ili da ih uznemire, ako su te sitnice stresne. Dok ekstroverti željno prihvataju rizike i idu za velikim pustolovinama, introverti se klone velikih uzbuđenja jer se u njima osećaju kao u mašini za mlevenje mesa. Pustolovine? Za to im je ponekad dovoljna mašta.

„Količina stimulacije koja je ekstrovertima prijatna, introvertima je zamorna ili iscrpljujuća. Zato introverti lakše uče i rade u tišini i samoći, a ekstrovertima odgovara više buke”, kaže psiholog Colin DeYoung sa Univerziteta u Minnesoti, autor knjiga za pomoć introvertima u snalaženju u „neprijateljskom” okruženju. I stil ophođenja brzo pokazuje kom temperamentu ko pripada. Ekstrovert voli da zasipa sagovornika pitanjima ili pričama o sebi, a introvert radije sluša i razmišlja pre nego što nešto kaže. Ekstrovert priča brzo i spontano, dok introvert teži laganoj komunikaciji, u kojoj se od njega ne zahteva žurna reakcija. Ekstrovert se dobro snalazi na grupnim sastancima i seansama brainstorminga, gde više učesnika nabacuje ideje, a introvert najlakše komunicira putem e-maila.

Šta bi ekstrovert trebalo da zna o introvertu:

  • Nemojte mu nenajavljeno i bez njegovog pristanka dolaziti u goste. Introvert računa na svoje slobodno vreme da napuni baterije, a boravak neželjenih gostiju sprečava ga u toj važnoj aktivnosti.
  • Ne tražite od njega da odmah odluči o vašem predlogu. Potrebno mu je vreme da smisli i uobliči odgovor tako da i sam bude zadovoljan njim.
  • Ako ste na grupnom sastanku, ne prigovarajte mu zbog slabijeg učestovanja. Podstaknite ga da iznese svoje ideje naknadno.
  • Kad introvert dođe do reči, nemojte ga prekidati ili omalovažavati jer će zaćutati i više se neće javljati.
  • Ne „savetujte” introvertu da bude glasniji i otvoreniji, kao da su to zdravije osobine. Istraživanja su pokazala da je introvert slabije koncentrisan i efikasan ako mora da „glumi” ekstroverta.

Čiji mozak radi brže?

Iako pripadnici ovih suprotstavljenih temperamenata deluju kao da dolaze iz različitih svemira, introvertnost i ekstrovertnost postoje kod većine ljudi, ali u različitim procentima. Vrlo je malo čistih tipova koji su potpuni introverti ili ekstroverti. Ostali poseduju ponešto od obe dimenzije ličnosti, samo što jedna dominira nad drugom.

Šta presuđuje u koju ćemo grupu upasti? Čini se da to nije stvar izbora. Obeležja introvertnosti i ekstrovertnosti primećuju se i kod vrlo male dece. Istraživanja u kojima je mozak sniman naprednim tehnikama pokazala su da mozgovi introverta i ekstroverta rade na različite načine. Istraživači su merili električnu aktivnost mozga kod ljudi oba temperamenta i utvrdili da introverti imaju viši napon od ekstroverta, bilo da obavljaju zahtevne intelektualne zadatke ili su u stanju umnog mirovanja. Da im se mozak ne bi usijao od visokog napona, introverti se klone jake stimulacije. S druge strane, ekstroverti se namerno izlažu spoljašnjim nadražajima da im se mozak ne uspava. Otkriveno je i da kod introverta dolazi do većeg priliva krvi u čeonu koru, zaduženu za pamćenje, planiranje, odlučivanje i rešavanje problema – tipične umne radnje kojima se bave tihi, povučeni i promišljeni ljudi.PageBreak

Okrenuti sebi ili okrenuti svetu?
Shutterstock okrenuti_sebi_ili_okrenuti_svetu_4

Da li je povučenost minus?

Psiholozi i naučnici tvrde da introverti nemaju znatniju prednost u inteligenciji, već da njihovi mozgovi u bilo kojoj situaciji prihvataju i obrađuju više podataka u odnosu na ekstroverte. Ta navala podataka veliki je teret, a nije moguće otarasiti ga se snagom volje. Introverte razbesni kad im neko prigovori da „previše razmišljaju”. Nije reč o tome da „razmišljaju”, već se njihov um sam od sebe bavi gomilom informacija. Da bi tu gomilu obradili, razumljivo je da se povlače u tišinu i samoću.

Introvertima bi bilo podnošljivije kad bi njihov temperament uticao samo na privatni život. Većina je u stanju da pronađe društvo kakvo im odgovara, a zabave, prijemi i promocije nisu jedine situacije u kojima se može dobro provesti. Međutim zapadnjačka kultura naglašeno je ekstrovertirana i na području obrazovanja i rada. U sredini poput naše, u kojoj se vrednuju takmičarski duh, agresija i brzina, mnogi introverti posrću na putu do uspeha.

Pratimo li domaće medije, primećujemo da se ekstrovertnost ceni mnogo više od introvertnosti. Bilo da je reč o estradnim zvezdama, sportistima ili političarima, gotovo svi u intervjuima naglašavaju svoju otvorenost, druželjubivost, vedrinu i nepresušnu energiju. Bilo da govore istinu ili ne, znaju čime će izazvati odobravanje javnosti. Možete li zamisliti televizijsku voditeljku ili političara koji bi o sebi rekli da se klone velikih društava, da izbegavaju neizvesne situacije i da najradije rade u samoći, jer se tako bolje koncentrišu? To bi moglo prilično da im ugrozi popularnost.

„Zapadnjačko društvo podržava razgovorljivost, prodornost i entuzijazam, prikazujući te osobine kao poželjne. Sasvim je izvesno da vlada kult ekstrovertnosti”, piše Colin DeYoung. Istraživanja pokazuju da u bučnim i otvorenim sredinama povučenost može skupo koštati u karijeri. „U kulturama gde prednost ima verbalno izražavanje, ćutanje je hendikep“, objavili su psiholozi Anio Sallinen-Kuparinen, James McCroskey i Virginia Richmond, uporedivši načine ophođenja u bučnom SAD-u i tihoj Finskoj. „Povučeni ćutljivac u grupi može biti vrlo angažovan – upijajući ono što drugi govore, razmišljajući o tome i čekajući svoj red za istupanje, ali u Americi će ostati nezapažen.” U Finskoj su povučenost i suzdržanost norma. U tamošnjem vicu, Matti i Jari sede u lokalu i pijuckaju pivo. Matti zausti: „Jesi li video sinoć...”, a Jari ga prekine: „Došli smo na pivo, a ne na razgovor”.

Šta bi introvert trebalo da zna o ekstrovertu:

  • On voli voditi ležerne i neobavezne razgovore. Pripremite nekoliko tema da možete učestvovati u takvom čavrljanju, pa makar to bili tračevi.
  • Dozvolite mu da se ističe, govori o svojim dostignućima i postavlja mnogo pitanja.
  • Prihvatite njegovu potrebu da skače s teme na temu, glasno razmišlja i vodi konverzaciju s više ljudi.
  • On ne voli da se dugo zadržava na jednom zadatku. Potrebna mu je raznolikost i mora se s vremena na vreme razonoditi.
  • Kad više ne možete da pratite njegovo „izlaganje”, uskočite i prekinite ga ako nema drugog načina. Učinite to snažnim i samouverenim glasom.