Pate li drugi manje nego mi, da li se nose bolje sa izazovima, podnose li lakše traumatične i stresne događaje? Kad nam se čini da je trava kod drugih uvek zelenija, važno je preispitati sebe i potražiti istinu koja se iza toga ...

Psihologijai psihoterapija su mlade nauke, mladi pristupi proučavanju onog ko čovek jeste, šta ga čini i kako sebi i drugima može pomoći da što bolje i kvalitetnije živi. Pre Freuda, koji je psihoanalizu razvijao pre samo sto dvadeset godina, nisu postojale ni reči koje bi mogle opisati unutrašnju dinamiku ljudske psihe na načine koji nisu odlazili u religiozno – u demonizaciju i divinaciju, u objašnjavanje psihičkih problema natprirodnim silama sa kojima je moguće nositi se samo uz pomoć molitve, religijskih rituala ili, u najdrastičnijoj formi, isterivanjem đavola.
U poslednjih stotinjak godina razvile su se razne grane psihologije i mnoge psihoterapijske škole, tako da danas, na svu sreću, imamo mnogo izbora. Sebe i druge možemo istraživati iz mnogo različitih kutova i budućnost se čini svetla. Sve je više stručnjaka koji su posvećeni otkrivanju dinamike untrašnjih svetova ljudi – toliko različitih i jedinstvenih, a opet, u svom osnovnom emotivnom, fizičkom i mentalnom funkcionisanju, toliko sličnih.
Međutim, još smo daleko od toga da lični razvoj postane nešto opšteprihvaćeno i temeljno, nešto što se podučava u školama i o čemu se edukuju roditelji putem državnih institucija. Roditelji tapkaju u mraku nastojeći što bolje da odgoje svoju decu, a partneri pokušavajući da komuniciraju što bolje kako bi održavali mir i ljubav.
Svi smo, sa svojim jedinstvenim životnim pričama, u toj situaciji. Takav je duh vremena, oblikovani smo, između ostalog, i njime, a to je dobro znati i osvestiti jer će nam pomoći da ne očekujemo od sebe čuda i promene preko noći ili, još uzaludnije – da čuda i promene preko noći očekujemo od drugih. U celoj toj opšteljudskoj priči, u kojoj svi na neki svoj način tapkamo u mraku te tražimo i kreiramo svoje svetle tačke postoji jedna tipična greška u razmišljanju koju najbolje i najjednostavnije izražava rečenica: "Drugi se mnogo lakše nose sa problemima."
Bilo da je reč o problemima u braku ili na poslu, o problemima sa decom, u prijateljskim odnosima – neki usputni, drugi ljudi čine nam se srećnijima, sređenijima i manje opterećenima.
Ti drugi mogu biti komšije, kolege na poslu ili prijatelji prijatelja. Mogu biti poznanici, ali ne i dobro poznate, bliske osobe. Međutim, kad bi ti drugi iskreno i dubinski progovorili o sebi, na videlo bi izašla cela lepeza njihovih slabosti i snaga, ranjivosti i odbrana. Videlo bi se koliko su i oni samo ljudi sa svojim ljudskim problemima. I, naravno, moguće je da su ti drugi zaista srećniji, sređeniji ili manje opterećeni. No, oni su pre svega nepoznati.