"Još uvek se sećam jednog groznog dana u školi kada me je nastavnik matematike - pred čitavim odeljenjem - proglasio za najtišeg učenika koga je on sreo u svojoj 22-ogodišnjoj karijeri. Naravno, svi su se okrenuli ka meni kao da sam neko čudovište", piše dr Barbara Markway. Postidela se, objašnjava, kao da nešto nije u redu s njom čim je tako izdvojena. Otkako je odrasla, naravo, njoj je poraslo samopouzdanje i sada drugačije posmatra svoju stidljivost i njoj više ne vidi isključivo manu ali se interesuje za tu temu pa je napisala i knjigu "Stidljivost je lepa" (Shyness is Nice).

Barbara navodi rezultate istraživanja koje su u Ontariju i Šangaju sproveli Xinyin Chen i Kenneth Rubin sa Univerziteta Waterloo i Yuerong Sun sa univerziteta Shanghai Teachers. Oni su upoređivali osobine dece iz oba grada kako bi otkrili koja su popularnija. "Stidljivost" i "osetljivost" su među 480 dece u Šangaju bile najpoželjnije osobine za prijatelja. Sa druge strane, 296 dece iz Kanade je ocenilo iste osobine kao najmanje poželjne. Ovo istraživanje ukazuje na to da nisu toliko bitne same osobine koliko način na koji se one percipiraju u određenom društvu. Kulturne razlike određuju šta će vas učiniti prihvaćenim.

Biti drugačiji svakako znači biti čudan, ali to ne mora da bude loše. Oduprite se pritisku svoje sredine i otkrijte pozitivne strane svoje stidljivosti. Zavolite lepotu načina na koji ste drugačiji od svih ostalih.