Aspergerov sindrom predstavlja vid poremećaja autističnog spektra i najčešće se karakteriše poteškoćama u društvenoj interakciji i ograničenim, stereotipnim aktivnostima i interesima. Glavna razlika koja ga odvaja od autizma jeste to što osoba sa Aspergerovim sindromom nema zastoja u jezičkom i kognitivnom razvoju.

Prisustvo sindroma komplikuje čovekovo svakodnevno funkcionisanje i može stvoriti probleme u njegovom profesionalnom i ličnom životu.

Evo koji simptomi/znakovi mogu ukazivati na Aspergerov sindrom:

1. Poteškoće sa neverbalnom komunikacijom. Možda ćete primetiti da vaš sagovornik gotovo da ne koristi gestove, a izrazi lica nisu raznovrsni.

2. Nedostatak kontakta očima. Ne radi se o tome da vas druga osoba ne može pogledati u oči, već samo ne oseća potrebu za kontaktom očima. Ako mu skrenete pažnju na ovo, možda će pokušati da ne skreće pogled, pa čak i preterati gledajući vas previše pažljivo u oči.

3. Problemi sa bontonom. Ova osoba jednostavno nema razvijenu intuiciju koja im govori kako se u odrešenimsituacijama treba pravilno ponašati. Na primer, može se okrenuti i baviti se svojim poslom ne obraćajući pažnju na ono što govorite, ili vas pozvati na večeru i ne doći, ili otvoriti vrata kada dođete, pogledati vas i, ne pozdravivši se, ući u kuću . Pravila lepog ponašanja koja su prihvaćena u društvu njemu su strana.

4. Opsesivni fokus na jednu temu (često neobičnu). Može sakupljati ono što drugi ne bi pomislili da sakuplja, možda ima neobičan hobi, može pokazati opsesivno zanimanje za osobu. Sklona je da razgovara opsesivno o nekoj temi, ne razmišljajući da li zamara sagovornika.

5. Nemogućnost razumevanja osećanja druge osobe. Često se na njih gleda kao na hladne, neosetljive ljube, bez razvijene empatije. Ali, nije istina da nisu saosećajni, već oni samo imaju manje emocionalnih iskustava od drugih. Često ne mogu da shvate zašto su drugi ljudi toliko uznemireni ili zabrinuti.

6. Crno-belo razmišljanje. Jednom kada dođu do nekog mišljenja ili odluke, držaće se toga, bez obzira na bilo kakve argumente. Teško prihvataju da drugi ljudi imaju drugačije gledište.

7. Nedostatak fleksibilnosti. Teško se prilagođavaju promenljivim situacijama i nisu skloni improvizaciji. Mogu ih uznemiriti puke sitnice, naizgled ne vredne pažnje.

8. Sledi rutinu. Za osobu sa Aspergerovim sindromom utvrđena pravila su izuzetno važna . U slučaju prekida svakodnevne rutine, osećaju se nervozno i počinju da paniče.

9. Preosetljivost. Mogu biti vrlo osetljivi na dodir i pokušavaju da ga izbegnu na svaki mogući način, čineći izuzetak samo za partnera. Ustuknuće ako ih potapšu po leđima ili neće dozvoliti da ih zagrlite. Mogu imati i druge autistične osobine, kao što su povećana osetljivost na zvukove i svetlost.

10. Asocijalnost. Ove osobe su često vrlo asocijalne i teško sklapaju prijateljstva i nova poznanstva, ali grade čvrste odnose sa članovima porodice koje poznaju celog života.

Da li se Aspergerov sindrom može lečiti kod odraslih?

Ne postoje specifični lekovi za ovaj poremećaj. Međutim, psihološko savetovanje u ovom slučaju može biti od velike pomoći. Psiholog im može pomoći da nauče kako da se nose sa stresom, efikasnije ostavre komunikaciju i komuniciraju sa drugima, što će svakako olakšati svakodnevni život.

Izvor: Sensa