"Hvala Bogu za Bajron Kejti", sa iskrenim oduševljenjem je rekao moj sestrić, nakon što sam bacila pogled na sudoperu punu sudova i bez komentara ga zagrlila i pitala kako je proveo dan. Kao odgovor na moj začuđen pogled, nastavio je: "Od trenutka kada si se vratila sa obuke kod nje, prestala si da me smaraš!" Još nekoliko puta je u narednih par nedelja, sa izrazom neizmerne sreće, upućivao ode zahvalnosti Kejti, u situacijama u kojima je očekivao pridiku koju nije dobio, ili je dobio izvinjenje koje nije očekivao.

Bajron Kejti je autorka bestselera Voleti ono što jeste, širom sveta poznata po metodi oslobađanja od patnje i stresa koju je nazvala The Work. Pre 28 godina, nakon desetogodišnje borbe sa depresijom i opsesivno-kompulsivnim poremećajem, u stanju potpunog očaja, iscrpljenosti i mržnje prema sebi, Kejti se jedno jutro probudila sa svešću da pati zato što veruje u svoje misli i da je izlaz iz patnje u preispitivanju svojih misli. Tog jutra, njen život se preokrenuo, a u godinama koje su usledile, preokrenuli su se životi mnogih drugih ljudi koji su učili od nje. Danas, ova divna sedamdesetogodišnjakinja još uvek putuje po svetu držeći radionice, seminare i obuke za one koji žele da nauče kako da koriste njen program. U isto vreme, ona i njen tim rade na obezbeđivanju potpune dostupnosti ovog metoda svima koji, iz različitih razloga, ne mogu da pohađaju program uživo. Na njenom sajtu postoje svi potrebni materijali da bi se program razumeo i primenjivao u praksi, na 28 jezika, a nadamo se da će ih uskoro biti i na srpskom.

Bajron Kejti svakako nije ni prva ni jedina osoba koja tvrdi da naše misli kreiraju našu realnost. Ali ono što jeste njen ogroman dar svima koji žele da se oslobode stresa i patnje jeste jedan vrlo jasan, strukturiran i jednostavan proces preispitivanja misli koje izazivaju stres. Najveći broj naših misli zapravo nisu naše, već su to misli i verovanja koja smo "pokupili" u svom procesu odrastanja. Neke misli koje smo preuzeli su nam možda pomogle u životu, dale nam vetar u leđa, ali je svakako dosta i onih koje nosimo kao jaram, koje nam crpe životnu energiju i koje nam izazivaju stres. Misli koje imamo, u nama izazivaju telesne reakcije, utiču na naše emocije, na naše zdravlje, na odnose koje uspostavljamo sa drugim ljudima. Ako utiču na pozitivan način - divno! Ako utiču na negativan način, onda ih moramo preispitati.

Proces preispitivanja misli koji Bajron Kejti podučava je zapravo jedan meditativan proces ili kontemplacija. Do odgovora na pitanja pokušavamo da dođemo tako što se okrenemo sebi, povežemo se sa svojom intuicijom i osluškujemo... Kao da istražujemo neki unutrašnji prostor. Predlaže se da zatvorimo oči, primirimo se i damo sebi vremena da bez žurbe, strpljivo, bez očekivanja primimo slike ili osećaje koje nam naša intuicija šalje. Proces se sastoji od postavljanja četiri pitanja i pravljenja "preokreta" te misli.

Pitanja su sledeća:

1. Da li je to tačno?

2. Da li si sasvim sigurna da je to tačno?

3. Kako reaguješ kada veruješ u tu misao?

4. Ko bi ti bila da nemaš tu misao?

Pre svega, potrebno je da identifikujemo misao koju želimo da preispitamo, obično je to misao koja nam izaziva stres, i da zamislimo situaciju u kojoj imamo tu misao. Među mislima koje nam izazivaju stres, često su misli koje počinju sa "On/ona/oni bi trebalo da...", Tu se onda nađu razne stvari koje nam smetaju: manje da radi, da prestane da puši, da više vremena provodi sa mnom, sporije vozi, ponaša se drugačije... Zapravo, misli koje izazivaju stres su sve misli koje se suprotstavljaju realnosti, sve misli u kojima je sadržano neprihvatanje neke situacije ili osobe. Hajde da izaberemo jednu misao i preispitamo je.

PageBreak

Da li verujete u svoje misli?
Thinkstock da_li_verujete_u_svoje_misli_2.jpg
Kako preispitati svoje misli

Predlažem da prvo pročitate tekst do kraja, pa da se onda vratite na vežbu. Na primer, misao je: "Ona me iskorišćava." Zamislimo da je to situacija u kojoj telefonom razgovaramo sa drugaricom za koju smatramo da nas samo zove kad joj nešto treba ili kada hoće da se požali u vezi sa nekim događajem u svom životu, a inače joj retko pada na pamet da nas zove da pita šta mi radimo. Kada kažemo da moramo da prekinemo razgovor, ona odgovara: "E, samo još ovo da ti kažem." I onda, kao da čujemo svoju misao: "Ona me iskorišćava!"

U procesu preispitivanja misli, biće potrebno da se vraćamo na tu sliku u kojoj mislimo tu misao i prepoznajemo šta se u nama, u toj situaciji, dešava. Možda su neki od vas imali baš ovakvu misao pa će vežba koja sledi biti potpuno odgovarajuća. Vi koji niste, probajte da zamislite sebe u ovoj situaciji. Ukoliko vam se baš nikako ne sviđa da radite vežbu na ovom primeru, izaberite neku drugu misao, pročitajte uputstvo kod svakog pitanja, a onda se fokusirajte na svoj primer.

1. Da li je to tačno? (Odgovor mora da bude samo Da ili Ne)

"Da li je tačno da te u ovoj situaciji u kojoj razgovarate telefonom, drugarica iskorišćava?"

Ne dozvolimo sebi da odgovor dođe iz onoga što nam je već poznato. Zatvorimo oči, opustimo se i zagledajmo se u sebe. Odgovor dolazi iz unutrašnjosti našeg bića. Odgovor treba da bude samo Da ili Ne, bez ikakvog objašnjenja. Ukoliko je odgovor Ne, preskačemo pitanje broj 2 i idemo na pitanje 3.

2. Da li si sasvim sigurna da je to tačno? (Odgovor mora da bude samo Da ili Ne)

U ovoj situaciji u kojoj razgovarate sa drugaricom telefonom, da li ste sasvim sigurni da je to tačno da vas ona iskorišćava? I ovde odgovor mora da bude Da ili Ne. Izbegavajte svako Ali i ulaženje u objašnjavanje i opravdavanje. Nemojte od sebe očekivati da odgovor bude ovakav ili onakav. Ovo je proces u kojem dajete sebi prostora da osećate ono što osećate, bez ikakvog osuđivanja sebe. Ukoliko i dalje kao odgovor dođe Da, jednostavno pređete na pitanje broj 3. Nije nam cilj da promenimo misao, već da prođemo kroz proces u kojem ispitujemo šta se dešava u nama kada verujemo u takvu misao.

3. Kako reaguješ kada veruješ u tu misao?

Kada pomislite da vas ona iskorišćava, kako reagujete, kako se osećate?

Ovde je posebno važno da ne žurimo sa odgovorom, već da osluškujemo i čekamo da nam odgovor dođe. Dodatna pitanja koja mogu da se postave su:

"U ovoj situaciji, kada pomisliš da te drugarica iskorišćava, kako je tretiraš? Kako sebe tretiraš? Da li ti padaju na pamet neke slike iz prošlosti? Šta nisi u stanju da radiš ili osećaš kada veruješ u tu misao da te drugarica iskorišćava?"

4. Ko bi ti bila da nemaš tu misao?

Zamislite tu situaciju u kojoj pričate sa drugaricom telefonom i kažete da morate da idete a ona odgovori: "E, samo još ovo da ti kažem" ali vi nemate misao da vas ona iskorišćava. Nemate tu misao! "Ko bi i kakva bi ti bila bez te misli?"

Ovde pokušavamo da zamislimo kako bi ista situacija izgledala kada mi ne bismo imali tu misao. Kako bismo se osećali i kako bismo se ponašali. Šta bismo mogli da kažemo i uradimo, ako ne bismo imali tu misao...

PageBreak

Pravljenje preokreta

Posle četvrtog pitanja nastupa pravljenje preokreta. Ovde "obrćemo" misao na tri načina:

a) pravimo suprotnu misao (Ona me ne iskorišćava)

b) zamenjujemo subjekat i objekat (Ja iskorišćavam nju)

c) postavljamo sebe i u subjekat i u objekat (Ja iskorišćavam sebe)

Za svaki preokret pokušavamo da nađemo tri ilustracije, da pokažemo kako je istinit. Ovde je važno da budemo rasterećeni želje da bilo šta dokažemo, već jednostavno postavimo sebi rečenicu i pokušavamo da "dokažemo" kako ona može da bude tačna u situaciji koju razmatramo. Opet se umirimo, okrenemo u sebe i čekamo da nam dođe ideja. Na primer:

a) Ona me ne iskorišćava. Ona mene ne iskorišćava, ona jednostavno priča i priča. Ona mene ne iskorišćava pošto ne radi ništa protiv moje volje. Ona mene ne iskorišćava pošto ona ne zna da ja ne želim da je slušam..

b) Ja iskorišćavam nju. Ja iskorišćavam nju tako što je ubacujem u ulogu nekog ko mene iskorišćava. Ja nju iskorišćavam tako što imam razloga da se ljutim i loše osećam. Ja nju iskorišćavam tako što joj ne govorim kako se zaista osećam.

c) Ja iskorišćavam sebe. Ja iskorišćavam sebe tako što dopuštam sebi da provodim vreme u razgovoru koji mi ne prija. Ja iskorišćavam sebe tako što uskraćujem sebi pravo da se ponašam kako mi prija. Ja iskorišćavam sebe tako što pravim od sebe žrtvu.

I to je to! Četiri pitanja i preokret. Naizgled ništa spektakularno, ali proces koji nas uvodi u nove dimenzije sebe i postojanja. Kejti je svom programu dala ime The Work (rad, posao) zato što se u njemu zahteva da "zavrnemo rukave i bacimo se na posao". Samim razumevanjem ideje da misli izazivaju stres ništa ne postižemo, osim što dodajemo još jednu misao arsenalu neispitanih misli u svom životu. Smisao ovog programa je u njegovom korišćenju. Svakog dana. Rezultati se neprimetno uvuku u naše živote. Kejti kaže "Ja nisam prestala da pušim, pušenje je prestalo da se dešava". Mnogi koji se bave ovim programom su doživeli slične stvari. Vrednost programa The Work leži u tome što nas izvlači iz takvog razmišljanja u jednu drugu dimenziju postojanja. U toj dimenziji, prevazilazi se razmišljanje koje nas navodi u dualitet - nešto je dobro ili loše, neko je u pravu ili nije u pravu, neko dobija ili gubi, nešto je istina ili neistina, i ulazi se u razmišljanje srcem - doživljavam da sam jedno sa životom koji teče kroz mene, povezana sa svim oko sebe, podržana od strane Univerzuma. Potreba da budem u pravu postoji sve dotle dok postoji ideja da sam ja odvojena...

Sve dok se borim protiv nečega, kreiram misli koje izazivaju stres. Prihvatanje je prvi korak u oslobađanju od stresa. U redu je da mi bude teško sve dok mi ne postane lako!

Žana Borisavljević, savetnik za lični razvoj "Obrazovanje plus", www.deteplus.rs