Jednostavne stvari su genijalne. Međutim, potraga za smislom, za ispunjenjem, jeste ono što čini čoveka i zbog čega dolazi do duhovnog razvoja, a to uglavnom nije jednostavan put. Za svakoga je sreća različita, baš kao što je za svakoga od nas i smisao različit i menja se u zavisnosti od životnih okolnosti. Jednog julskog dana prošetali smo Beogradom u potrazi za malim stvarima koje mogu da nam ulepšaju svakodnevicu i učine da se osećamo bolje. Sreli smo nasmejane ljude, zadovoljne svojim poslom, kreativne pojedince spremne za promenu.

Sreli smo i one koji nisu bili raspoloženi poput nas, ali smo im podelile osmehe i oni su nam uzvratili. Moć pozitivnog razmišljanja delovala je kao čarobni štapić -bez problema smo nalazili mesto za parkiranje iako je bio špic u glavnom gradu, a i prepreke koje su se pojavljivale shvatale smo kao razlog da se nasmejemo. Uz ono što činimo svakog dana, što unosimo u svoje telo i nanosimo na kožu, uz prijatelje i slatke (možda i zabranjene) strasti, ali i rad na sebi, samoispitivanje, shvatićemo da je sreća jednostavna i genijalna, da je ona pokretač koliko i cilj, način na koji putujemo željni da je dostignemo.

4 saveta za srećniji život...

"Često mislimo da ćemo biti srećni kad ostvarimo ono što smo zacrtali - kad zaradimo dovoljno novca, kupimo lepu kuću ili pronađemo ljubav života, ali sreća se ne nalazi u spoljašnjim stvarima. Sve spolja što ima potencijal da nas učini srećnim jednako nas može učiniti i nesrećnim. Istinska sreća živi duboko u nama, ona je aroma našeg bića", Egli Ilić.

Sreća je stanje unutrašnjeg osmeha. Kada smo srećni, celo naše biće se smeje, iznutra prema spolja. Svojim unutrašnjim osmehom, koji se odražava stalnim blagim osmehom na licu, u okruženje emitujemo prijatnu, konstruktivnu energiju koja dotiče sve oko nas, pa i drugi počinju da se osećaju bolje, srećnije. Kada smo istinski srećni, ispunjeni smo zadovoljstvom, ljubavlju, osećajem jedinstva i potpunosti. Procenjuje se da smo sve te kvalitete iskusili još u majčinoj materici i u prvim mesecima dolaska na ovaj svet. Prema švajcarskom naučniku, psihologu Žanu Pjažeu, u najranijim mesecima života svet oko sebe percipiramo kao talase energije, a sebe sastavnim delom tih talasa - to jest, kao neodvojiv deo celine.

PageBreak

Odvajanje od celine

Međutim, takvo stanje polako gubimo već u ranom detinjstvu, kada počinjemo da zapažamo svet objekata i shvatamo da smo i sami jedinka, te da imamo formu koja ima granice.

S tim prvim iskustvima u materijalnom svetu u kojem vladaju suprotnosti započelo je i naše odvajanje od celine, kao i udaljavanje od svih kvaliteta koji se vezuju za stanje sreće. Ali zbog intenziteta lepote koju smo doživeli u onom početnom stanju neodvojivosti i celovitosti, ono je postalo naša biološka, psihološka i duhovna potreba, pa stoga svaki čovek, bez izuzetka, želi da ga ponovo iskusi.

Otkad je sveta i veka o ovoj temi s neiscrpnim žarom pišu sve civilizacije.

Devojčica Ana Frank, koja je zahvaljujući dnevniku vođenom u vreme nemačke okupacije postala simbol izgubljene nade dece stradale u koncentracio­nim logorima, jednom prilikom je zapisala: "Svi mi tragamo za srećom. Naši životi su toliko različiti, a opet, tako slični." Tragajući za kamenom mudraca, za eliksirom večne mladosti, za uspehom u poslu ili pak srodnom dušom, svako od nas pokušava da pronađe vlastitu formulu koja će mu vratiti ispunjenje, radost, ljubav i sreću.

Srećna su mesta na kom žive i životinje: kako su stari birali mesto za kuću...

Pa ipak, bol s kojim se svakodnevno susrećemo jasno pokazuje da, uprkos večitom traženju, trajnu sreću najčešće nikad ne nalazimo. Negde u svom traganju očito grešimo, ili je sreća, onakva kakvu smo iskusili u (pred)natalnom dobu i kakvoj težimo u ovoj dimenziji postojanja, možda ipak samo iluzija?

PageBreak

Sreća kao nagrada

Prema mišljenju velikog broja autora, najviše onih sa Zapada, sreću kao trajno stanje svesti zaista je nemoguće postići i sama težnja da je neprestano osećamo i doživljavamo, ili već samo uverenje da je to moguće, dovešće nas do daljih razočaranja i frustracija. Prema takvom shvatanju sreća je više fragmentiran osećaj koji predstavlja neku vrstu nagrade za ostvarenje zacrtanog. Stoga je za doživljavanje sreće potrebno stalno nečemu težiti te to čemu težimo i ostvarivati.

I zaista, ako smo na primer u tekućoj poslovnoj godini zacrtali povećanje prihoda od deset posto i u tome uspeli, osećaćemo se zadovoljno, ponosno, a samim tim ispunjeno i srećno. Taj dobar osećaj živeće u nama neko vreme, ali će se vrlo brzo istrošiti i javiće se potreba da svoju sreću nahranimo nekim novim postignućem. Uspeh, naime, nikad nije konačan i da bismo bili uspešni, stalno se iznova moramo potvrđivati. Stoga su ljudi zavisni od postignuća zapravo zavisni od osećaja koji im ona donose. A da bismo dosegli taj dobar osećaj, nećemo moći da izbegnemo ni one neugodne: napetost, ljutnju ili stres.

Često ćemo se iscrpljivati do krajnjih granica, a katkad će nas napustiti i dragi ljudi kojima, zbog zaokupljenosti ciljem, nećemo moći da se posvetimo. Sve je to normalno, jer u materijalnom svetu uspeh uvek dolazi uz žrtvu. No kada bismo svu napetost i stres, sve uloženo i izgubljeno sveli na zajedničku vrednost te to uporedili s vrednošću kratkotrajne sreće koju smo postignutim iskusili, pitanje je bi li naš bilans sreće bio pozitivan i da li je takav cilj uopšte isplativ.

Venera u Vagi: pravo vreme da postanemo jači i srećni...

Osim toga, uvek postoji mogućnost da zacrtano ne ostvarimo - što se često i događa, posebno kada nam ostvarenje cilja postane jako bitno i kada u glavi stvorimo iluziju da nam kompletan život zavisi od toga. Naime, kada u proces unesemo puno borbe, tenzije i straha od neuspeha, privlačimo kosmičke sile usklađene s takvom vibracijom, pa je neuspeh gotovo neizbežan. Ljudi s niskim samopoštovanjem, koji očekuju da će uspehom zadobiti tuđe, a potom i sopstveno poštovanje i tako iskusiti radost - obično igraju na sve ili ništa. Ako se ta igra završi neuspehom, iz nje se rađa ogromna frustracija, često i kriza, od koje se mnogi teško oporavljaju.

PageBreak

Put u nesreću

Slično važi i za druga područja života. Možda smo svoju sreću, nakon dugo godina traženja, konačno pronašli u životnom partneru koji nam je po volji, a kada je naša sreća u njegovim rukama, učinićemo sve kako bismo ga zadržali. Zato ćemo, možda, pristajati i na ono što nam ne odgovara ili ćemo u strahu od gubitka pribegavati raznim manipulacijama i kontrolama. Onog trena kada počnemo da kalkulišemo te u odnos upletemo napetost i strah od gubitka - izgubili smo i sreću.

Postaje potpuno nebitno hoće li se naši strahovi obistiniti ili neće, jer smo propustili ispunjenje koje smo hteli da ostvarimo u odnosu. Istinski nesrećni ljudi, koji nisu u stanju da iz svog bića izbace ogorčenost, nezadovoljstvo i pesimizam, dopuštaće da ih iz ravnoteže izbace i banalnije stvari. Gužva u saobraćaju, spor internet, mleko proliveno po tepihu i svaka druga situacija koja se ne odvija onako kako su zamislili postaće razlog njihove nesreće. Takvi će biti uvereni da se ceo svemir urotio protiv njih, pa će ga svojom ljutnjom i stanjem svesti i zagađivati.

Dakle, ne možemo baš sve iz okruženja prilagoditi sebi jer bismo time zaustavili život. Stoga je vezivanje sreće za postignuća, ili za bilo šta van nas, siguran put u nesreću. Naime, sve što iz našeg okruženja ima potencijal da nas učini srećnim, ima jednak potencijal da nas učini i nesrećnim. Upravo zato ćemo i doživljavati bol ako svoju sreću pokušavamo da ostvarimo putem spoljašnjih stvari. Bol je cena za postizanje tih kratkih trenutaka sreće.

Povoljni aspekti Jupitera sa Venerom donose sreću koje smo željni...

Da bismo ostvarili neuslovljeno stanje sreće, prirodno stanje našeg postojanja, slobodno od polariteta spoljašnjeg sveta, moramo zaviriti najdublje u svoje biće. Prema jednoj legendi Bog je želeo da ljudima da moć da upravljaju svojim životom i svojom srećom. Zato je okupio savetnike kako bi mu pomogli da odluči gde da se smesti sreća. Neki su mu savetovali da sreću smesti na kraj sveta, drugi da je položi u dubine okeana, dok su neki predlagali da je sakrije na najviše vrhove planina. On je ipak odlučio da posluša savet Mudrosti te Sreću sakrije u samog čoveka - poslednje mesto u koje većina ljudi ikad zaviri.

Naime, u našoj nutrini skrivene su mnoge povrede i pogled ka unutra može nanovo da ih probudi. Mnogim našim emocijama u detinjstvu nije bilo dopušteno da se izraze, pa smo naučili da ih automatski potiskujemo kako bismo se zaštitili od daljeg povređivanja. No neiskazivanjem emocija u trenutku njihovog nastanka još više smo bivali povređeni, jer je bol ostala u nama i preprečila se na putu do sreće. Traženje sreće unutar sebe za većinu znači kopanje po rudniku bola i potisnutih emocija, jer je suočavanje s potisnutim sadržajima jedini način da ih se oslobodimo, transformišemo ih i dopremo do svoga bića koje je ispod njih zatočeno.

PageBreak

Potisnuta bol

Svi intuitivno znamo šta znači komuniciranje s potisnutim bolom, stoga radije izaberemo da lažemo sebe, nadajući se da će nam spoljašnje okolnosti, ako uspemo da ih prilagodimo sebi, ipak na kraju doneti mir, ispunjenost, blaženstvo i radost. Ali ne samo da se to ne događa nego nas takvi pokušaji često još više odvajaju od celine. A što smo od nje udaljeniji, to će i polariteti biti veći - neprestano ćemo se seliti iz dobrog u loše, iz radosti u bol, iz ljubavi u strah, iz uspeha u neuspeh, sve dok zbog energetske istrošenosti (do koje dolazi zbog stalnog prebacivanja iz jednog polariteta u drugi) ne prestanemo da se trudimo te se trajno pozicioniramo u polaritetu bola.

Pa ipak, koliko god polariteti bili iscrpljujući - njihovo postojanje znak je da se naš energetski kapacitet nije do kraja istrošio, da naše biće i dalje ima impuls da se vrati u celinu, a samim tim postoji šansa da se oslobodimo potisnutog bola te da, konačno, i u ovoj dimenziji postojanja počnemo doživljavati sreću kao stanje bivanja. A da bi taj impuls prerastao u istinski žar za životom, moramo se suočiti s onim što nosimo u sebi. Istinski srećni ljudi ne oplakuju svoju prošlost i nisu opterećeni budućnošću. Oni žive ovde i sada. Ali to ne znači da su pasivni, da nemaju ideja ili ciljeva ili da puštaju da im se život događa. Upravo suprotno, takve ljude karakteriše takozvano stanje wu wei, što, prema taoističkoj filozofiji, označava akciju bez napora.

8 faza života: razdoblja novih potencijala i prilika za sreću...

Takvi ljudi sve čine baš onda kada treba i onako kako treba. Ideje koje imaju i ciljevi koje sebi postavljaju dolaze iz mira, iz sadašnjeg trenutka i nutrine njihovog bića - ne iz ega. Takvi ciljevi oslobođeni su bilo kakvih kalkulacija i očekivanja. Pročišćeni su, neuslovljeni i uvek ispravni. A takvi se s lakoćom i ostvaruju - bez tenzije, napora ili bilo kakvog moranja. Sve u našem životu i treba da se događa na taj način, bez napora - baš kao što i drvo raste. Na kraju, put i cilj su jedno, i ako nam je put posut trnjem, ni cilj nam neće doneti istinsku i trajnu radost jer nije izvorno naš.

Istinski srećni ljudi slobodni su od želja koje dolaze iz vanjskog sveta i prihvataju samo ono što je izvorno njihovo. Oni zrače posebnom vibracijom koja se oseti, koja privlači i uvlači. Baš kao i kod male dece koja još nisu iskusila odvajanje od celine, i na licima srećnih ljudi stalno je osmeh. On je iskren jer dolazi iznutra i znak je da su se celini ponovo vratili, da su s njom jedno. Bog nas je sve stvorio prema vlastitom liku i hteo je da živimo radosno, zadovoljno i srećno. Svi ti kvaliteti kriju se u nama i najčišći su odraz božanskog u nama. Potraga za srećom u biti jeste potraga za našom izgubljenom božanskom prirodom, a njen pronalazak i njeno življenje naša su božanska misija na ovome svetu.

Suočite se sa slabostima. Probajte sledeće korake za dostizanje zadovoljstva životom i oslobađanje od anksioznosti. Period vašeg najboljeg života počinje sagledavanjem činjenice da ste se "zaglavili" u anksioznosti i automatskim mislima prikovanim za sumnju, strah i brige.

Iz svojih misli i rečenica izbacite:

  • da, ali... jer vam to daje odstupnicu od odgovornosti.
  • moram da... jer vas to navodi na potrebu da kontrolišete druge i sebe.
  • šta ako... jer vas to uljuljkuje u verovanju da možete da se pripremite za ono što će biti ako predvidite događaj.
  • me mogu... jer vas to lažno isključuje iz mogućnosti da ne uspete. Ako izbegnete neuspeh, vi imate kontrolu.

Uklonite princip borbe u životu. Probajte ovu vežbu:

1. Pomislite na nešto negativno što vam se dogodilo.

2. Zatim pomislite na nešto što vam budi pozitivne emocije.

3. Na jednoj strani papira zabeležite svoje negativno iskustvo, na drugoj pozitivno.

4. Otprilike 30 sekundi posmatrajte negativno svedočenje i samo o tome razmišljajte.

5. Zatim oko 30 sekundi razmišljajte samo o pozitivnom iskustvu.

6. Ponovite to nekoliko puta sve dok bez problema ne budete mogli da se sa jednog osećanja "prebacite" na drugo.

Kada se naviknete da se prebacujete sa negativnog na pozitivno gledajući prvo jedno pa drugo iskustvo, shvatićete da to nije teško. Pa sledeći put kada vas preplave negativne misli, odmah se emotivno vratite na pozitivne emocije. Naučićete koliko brzo negativno može da se transformiše i da od vas zavisi sa koje ćete strane papira mentalno boraviti.

PageBreak

Budizam i sreća

Poznata budistička izreka glasi: "Sreća (sukkha) je ono što stvaramo s lakoćom; patnja (dukkha) je ono što ne može biti stvoreno s lakoćom." Ovo je možda najjednostavnija, a opet najdirektnija definicija sreće. Prema budističkom učenju sreća sigurno nije zadovoljavanje želja, jer želje su ukorenjene u zabludi o sopstvu, a njihovo zadovoljenje vodi još većem stvaranju želja. Što više dobijamo - više želimo i ostajemo zaglavljeni u spirali želim-dobijem-želim još-dobijem itd. A kada ne dođe do ispunjenja želja, to stvara frustraciju, nezadovoljstvo i osećaj nesreće što definiše sve ono što ne može biti stvoreno sa lakoćom.

U budzimu se istinska sreća može definisati kao stanje uma koje karakterišu osećaj univerzalnosti, kontinuitet i izdržljivost. Sreća kao stanje uma nije trenutna, ne zavisi od uspeha ili neuspeha, ne zasniva se samo na zadovoljenju čula i ne kreće se u ekstremima. Ona je stalna, nadjačava okolnosti i predstavlja sve ono što nastaje sa lakoćom. Da bismo dostigli takvo stanje uma, po budizmu moramo početi od početka, a ta tačka je samvega.

Samvega ima četiri osnovna elementa:

1. Da vidimo ultimativnu ispraznost života baziranog samo na zadovoljenju čulnih želja

2. Da vidimo kako smo zadovoljni kada pronađemo istinsku sreću a ne da budemo srećni ugađanjem zadovoljstvu

3. Razviti potrebu da se napusti ispraznost

4. Da se prihvati da je sreća u umu oslobođenom od vezanosti za materijalni svet.

Sreća zbog zadovoljenja želja i sreća rajskog blaženstva nisu jednake. Prema Budi, istinsko stanje sreće možemo postići kada razvijemo svesnost (sati) i jasno razumevanje (sampajañña). Sreću ne treba da tražimo u materijalnom bogatstvu, jer i najbogatija osoba može da se oseća siromašnom ako nije zadovoljna svojim bogatstvom. Unutrašnje zadovoljstvo najvrednije je što možemo imati. U jednom poglavlju "Dhammapada" postoji deo pod naslovom "Sreća" u kome Buda navodi elemente srećnog života:

  • živite bez mržnje među onima koji mrze
  • živite bez dominacije strasti među onima kojima vlada strast
  • živite bez žudnje za čulnim zadovoljstvima među onima koji žude za čulnim zadovljstvima
  • živite oslobođeni od Tri Otrova: požude, besa i neznanja, koji su prepreke duhovnom razvoju
  • odustanite od misli o pobedi i gubitku
  • prevaziđite Pet Stanja (osećaj objekta, emotivno vezivanje za objekat, kategorizaciju objekta, mentalna stanja koja nastaju iz vezanosti za objekte, dualistički pogled na posmatrača i ono što se percipira).
  • potpaljivanje strasti
  • budite u društvu mudrih, a ne budalastih
  • dostignite nirvanu (prosvetljenje)

Čuveni budistički učitelj i autor sa Šri Lanke, časni Narada Mahathera, koji je propovedao na koje načine možemo postići sreću, rekao je: "Svet je pun trnja i šljunka. Nemoguće je da ih uklonimo.

Paolo Koeljo: Mojih 25 smernica za sreću...

Ali ako moramo da hodamo uprkos takvim preprekama, umesto što pokušavamo da ih sklonimo, što je nemoguće, obujmo papuče i hodajmo neškodljivo."

Za dostizanje mira i sreće, Dharma učenja savetuju:

  • budite kao lav koji ne drhti na svaki šum
  • budite kao vetar koji se ne upliće u raspletenu mrežu
  • budite kao lotos koji nije zagađen blatom iz kog izrasta
  • lutajte sami poput nosoroga
  • kraljevi životinja, lavovi, su neustrašivi. Prirodno ih ne zastrašuje rika drugih životnja. U ovom svetu možda čujemo loše vesti, lažne optužbe, degradirajuće opaske razuzdanih jezika. Ali poput lava ne treba da ih slušamo. Kao bumerang, sve laži će završiti tamo gde su počele.
  • psi laju, ali karavani prolaze. Mi živimo u svetu blata. Ali i brojni cvetovi lotosa niču iz tog blata a ipak nisu zaprljani, čak ga i ukrašavaju. Poput njih treba da vodimo plemenite živote ne obazirući se na močvaru u kojoj se možda rađamo.
  • ne obazirući se na otrovne strele jezika bez granica, putujmo sami služeći druge najbolje što možemo.