Podela na dva srca nije doslovna. Postoji mnogo nivoa na kojima se možemo osećati sami sebi bliskima ili sami sebi dalekima. Ova podela je tu da bismo lakše razumeli razliku između onih teških (ili vezujućih) i onih lakih (ili oslobađajućih) osećanja. Jer, i jedna i druga smeštena su (a gde drugo nego) u srcu. Doduše, ove prve možemo osećati i kroz gušenje u grlu, bol u glavi ili kiselinu u želucu. Ali svi ti telesni simptomi nastaju upravo zato što slušamo spoljašnje srce koje deluje iz neke svoje nezadovoljene potrebe.
Poruke koje nam telo šalje preko fizičkih simptoma najčešće su, na simboličkom nivou, vrlo jasno povezane sa emocionalnim problemima. Tako knedla u grlu može nastati, jer „gutamo suze“, „nemamo pravo glasa“ ili nam je za vratom neka osoba koja želi da kontroliše. Težina ili kiselina u želucu može da nastane zato što nešto, najčešće ljutnju, ne možemo da „svarimo“. Često se dešava da se osećanja, na primer tuga, potiskuju teškom ili nezdravom hranom kako bi se maskirala emotivna praznina. Budući da su telo, um i osecanja u stalnoj vezi, iz onog što nam telo govori možemo da saznamo mnogo o sebi i svom trenutnom emocionalnom stanju.
Kada funkcionišemo kroz spoljašnje srce, osetljivi smo na tuđe mišljenje i samopouzdanje nam nije jača strana. Međutim, ma koliko nas ono ljutilo zbog svoje „svojeglavosti“, treba da budemo nežni. Njegove nezadovoljene potrebe najčešće su tu zbog toga što su bile zanemarene još dok smo bili deca i u velikoj meri bespomoćni. Zato moramo da budemo pažljivi, ali ne da mu podilazimo. Treba da ga prihvatimo, ali ne da mu udovoljavamo. Treba da primetimo njegove želje i potrebe, ali ne da ih uzimamo zdravo za gotovo, da mu dopustimo da nas vodi. Spoljašnje srce nije dobar vodič, jer mu je u fokusu „ono što fali“. Kada nas ono vodi, izvor delovanja je ono čega nema – nedostatak. Delujući iz njega, samo mu pridajemo važnost i zato se širi... još novca, još ugleda, još pogleda spolja.
Kada se suočimo s činjenicom da ono za čim spoljašnje srce vapi nikada u potpunosti nećemo dobiti, dobro je da odtugujemo. Put do unutrašnjeg srca često je popločan upravo suzama. One mogu da zacele povredu spoljašnjeg srca. Nakon što odtugujemo činjenicu da ne možemo da budemo ono što nismo i da nas stalno stremljenje ka onome što nemamo neće ispuniti, bićemo mnogo spremniji da saslušamo tihi glas koji dopire iz dubine našeg bića. Budi se samopoštovanje i saosećanje kako prema unutra (prema sebi) tako i prema spolja (prema drugima).
Kada dotrajali emotivno-mentalni obrasci koji nas održavaju na površini stvarnosti otpadnu, otope se ili nestanu, u stanju smo da donosimo mnogo zrelije i bolje odluke. Možemo bolje da razumemo i jasnije osetimo šta jeste, a šta nije dobro za nas. U centru zbivanja smo mi i naš unutrašnji mir, a ne ono kakvima nas vide drugi. Jer, svako ima svoj pogled na nas, nemoguće je svim tim spoljašnjim pogledima udovoljiti. Čak i da je moguće, nepotrebno je jer mi ne živimo u tuđim očima, već u sebi. U dubini srca je ljubav koja nije zavisnička i koja ne boli, već oplemenjuje i donosi mir.
Šta Japanke kriju i uvek izgledaju kao da im je 25? Dan počinju začinom, a ne završavaju ga bez pola ovog voća
Ako žena ima ovu osobinu, obara muškarce s nogu: Labkovski kaže da njena tajna moć nema veze sa uskim strukom
Koji je vaš životni moto? Vaša omiljena banana otkriva da li vam je ključ vreme, iskustvo ili zlatna sredina
Sreća stiže za 3 horoskopska znaka 2. aprila 2025: Jezde na talasu optimizma i podstiču druge na promenu
Dnevni horoskop za 2. april 2025: Biku će neko probuditi uspavane emocije, Rak je na korak do istinske sreće