Za razliku od nas, Tibetanci žive Sada i Ovde. Imaju osmeh na licu, ne iz nekog posebnog razloga, već prosto zbog osmeha. Evo kako oni vaspitavaju decu...

Kažu da se Tibet menja brzinom brzog voza. Jedan od tih vozova svako veče kreće iz Pekinga za Lasu, glavni grad Tibeta. Verujem da se na tom putu može videti istorija, umetnost, duhovnost i sve ono što nas asocira na Tibet. Visoki planinski vrhovi pokriveni snegom. Tibetanski jezik i pismo. Rog dugačak 3 metra, deo budističkih obreda, koji proizvodi predivne duboke, mistične zvuke. Vunene šarene kape kao zaštita od hladnoće. Osmeh na licima dece.
Danas se na Tibetu prepliću dva paralalena toka, jedan koji pokušava da očuva tradiciju i drugi koji pokušava da uvede ono što se smatra civilizacijskim tvorevinama 21. veka. Ali, kako će ih ubediti da promene svoj način računanja vremena? Naime, tibetanska godina ima 354 dana. Svoj naziv godina dobija prema nekom od pet prirodnih elemenata, jin i jang energijama i 12 simboličnih životinja. Kako će ih ubediti da promene svoju medicinu? Ovde lekari svoje znanje uče napamet, jer nema nikakvih pisanih dokumenata.
Osim što daju dijagnozu, lekari pronalaze i sirovinu za prirodni lek i sami prave taj lek. Sve to čine potpuno besplatno. Lekari žive od naknade za lekove i od poklona. Kako utvrđuju za koga je besplatno, a za koga je naknada za lekove visoka? Prilikom pregleda i očitavanja pulsa pacijenta, on zna koliko mu je život lak ili ne, i na osnovu toga će odrediti cenu ili će dati lek besplatno. Iako je ponekad pri lečenju traumatskih slučajeva hirurgija neizbežna, zbog insistiranje na očuvanju svih organa čovekovog tela i lečenju svakog od njih, tibetanska medicina je izgubila hirurgiju.
Tibetanski test ličnosti koji ispunjava želje...
Sa druge strane, Tibetanci se smatraju najzdravijim ljudima na planeti. Na nadmorskoj visini od 2.500 metara žive pripadnici plemena Hunzi, čiji prosečan životni vek iznosi 120 godina, a radno su aktivni i do 90.
Koliko je sve njihovo specifično, možda najbolje potvrđuje istraživanje Ramsusa Nilsena sa Univerziteta Berkli. On već godinama pokušava da dokaže da su Tibetanci u tolikoj meri drugačiji da zapravo i nisu homo sapiensi, niti imaju DNK kao ljudi. Zaista, pojedini dokazi potvrđuju različitost DNK. Čak i pre Nilsenove teorije, američki naučnici sa Univerziteta Juta pronašli su gene koji omogućavaju Tibetancima da izdrže veoma niski nivo kiseonika u atmosferi, na velikim nadmorskim visinama. U istim ovakvim uslovima „obični" ljudi jedva dišu, osećaju se iscrpljeno danima, a često imaju i komplikacije na plućima i mozgu.