Zašto nam je ponekad teško da živimo sada i ovde? I zašto nam prošlost i budućnost ne daju mira?

Verovatno ste do sada čitali o tome da treba živeti u sadašnjem trenutku. O tome govore mnogi, budisti, ljudi koji se bave meditacijom, Echart Tolle i mnogi, mnogi drugi. To je zaista istina. Jedini način da budemo srećni, ispunjeni i mentalno zdravi je da živimo u sadašnjem trenutku, sada i ovde. Ali šta to zaista znači i kako da to ostvarimo u praksi? Koje sve prepreke treba da otklonimo kako bismo zaista mogli da živimo u sadašnjem trenutku? To su neka od pitanja na koja ću odgovarati u ovom tekstu.
Čišćenje uma, srca i duše: 10 stvari kojih treba da se oslobodimo ovog proleća...
Živeti u sadašnjem trenutku ne znači nemati prošlost i ne planirati svoju budućnost. Živeti u sadašnjosti samo znači ne biti vezan, ne biti rob "prošlosti i budućnosti". Zvuči jako jednostavno i logično zar ne? Ali zašto onda to mnogima ne polazi za rukom? Zašto mnogi i dalje veći deo svog bivstvovanja žive u "prošlosti i budućnosti"?
Zašto stavljam "prošlost" i "budućnost" pod znake navoda? Zato što ne postoje u realnosti. Ako živite u "prošlosti ili budućnosti" vi ustvari živite u svojim mislima, u svojoj imaginaciji, u svom umu. U realnosti postoji samo sadašnjost i ništa više. Prošlost podrazumeva mentalnu rekonstrukciju i sećanja na događaje koji su se nekada desili. Budućnost se odnosi na zamišljanje nečega hipotetičkog što želimo ili ne želimo da nam se desi. To znači da su i prošlost i budućnost samo konstrukcije uma, nastale zahvaljujući imaginaciji.