Teško je pronaći osobu koja nema nikakve zamerke prema ocu i majci, svojim roditeljima. Čak i da su ove druge idealne. Nekome je nedostajalo naklonosti i učešća, neko nije imao dovoljno pažnje, a neko ne može da zaboravi određenu radnju ili reči, smatra Mihail Labkovski, čuveni ruski psiholog, te daje savete kako da se nosite sa tim i ne skliznete u ogorčenost.
"To je destruktivno. Mnogi ljudi uglavnom vole da gomilaju zamerke u sebi i da ih ne puštaju. Imaju osećaj da ako 'zaborave' i nastave da žive, izdaće sami sebe. Bes ih obuzima, i ostaju nesrećni.
Život sa ogorčenošću uopšte, a posebno sa ogorčenošću prema roditeljima, jeste život sa stalnim bolom. To je namerno lišavanje sebe samopouzdanja i ljubavi prema sebi. Ako ne prihvatimo svoje roditelje (bez obzira na to 'kolika su čudovišta'), u suštini ne prihvatamo deo sebe, jer je genetski upravo tako. Za početak, shvatite da je oslobađanje od ove ogorčenosti veoma važan, iako ne i lak zadatak. Postavite sebi takav cilj, inače će se ispostaviti da patite u inat sebi. Ogorčenost vas lišava sreće", smatra popularni doktor za dušu. Saznajte i kojih 7 pitanja treba da postavite majci dok je jo uvek tu.
Nije moglo biti drugačije
Vaši roditelji su ljudi koji su takođe imali roditelje. Mogli su odrastati u agresivnom i represivnom okruženju. Mogli su imati svoje duboke traume koje su dovele do onoga što vas je povredilo u detinjstvu. Najklasičnija priča u porodicama, prema iskustvu Labkovskog sa pacijentima, jesu majka ili otac koji su verbalno zlostavljali dete, vikali ili govorili ružne reči. "Ali onda se ispostavi da su i sami te majke i očevi dobijali batine u detinjstvu... Naravno, to ih ne opravdava. Ali s druge strane, svi razumeju da su ti ljudi nesrećni, slomljeni i da jednostavno ne mogu biti drugačiji prema svojoj deci", kaže Labkovski.
Vole vas najbolje što mogu
Niko nije sposoban da nas voli na zahtev. Tačno onako kako biste želeli. Neki roditelji su pokušavali da budu prijatelji, ali su istovremeno zanemarili neke osnovne brige. Neki roditelji bili su previše hladni - iako su ispunjavali svoje funkcije: hranili decu na vreme, oblačili ih, vodili lekaru.
"Morate da prihvatite činjenicu da ako ste živi, vaši roditelji vas sigurno vole. Ustajali su noću kada ste plakali, skakali kada ste pali sa kreveta, brinuli su se o vama koliko su mogli, inače ne biste preživeli. Ali u svim ostalim aspektima, oni su ljudi sa svojim osobenostima, koji su pokazali svoj karakter", kaže Labkovski. Takođe, saznajte šta čuveni ruski psiholog misli o tome zašto sami sebe sabotirate.
Više niste dete
Ne postoje idealni ljudi. Ali mnogi se zaglave u infantilizmu, uvek se ugledajući na svoje roditelje. Stalno zahtevajući da ti živi ljudi sa svojim demonima budu idealni. I uznemireni su i očajni što ti ljudi jednostavno ne mogu biti drugačiji, kaže ruski psiholog.
"Morate da prerastete svoje roditelje. Postanite zrela osoba koja razume da su mama i tata pravi ljudi sa svojim problemima. Takvi kakvi jesu. I nemojte ih porediti sa nekim nategnutim idealima, sa roditeljima svojih prijatelja ili partnera. Svaka osoba ima svoju porodičnu istoriju i ovde se ništa ne može prepisati.
Naučite da gradite odnose sa mamom i tatom na takav način da vas ne vređaju ili povređuju. To znači da ako vam upućuju komentare, obezvređuju vaše planove i dostignuća, potrebno je da im na vreme kažete da takve stvari nećete slušati. Naučite da gradite razumne granice i komunicirate na način koji vam odgovara", zaključuje Labkovski.
BONUS VIDEO: