- Unutrašnji kritičar je važan psihološki mehanizam, ali može da vam pravi problem.
- Možete da ućutkate unutrašnjeg kritičara čim počne da vas sabotira.
Unutrašnji kritičarmože nas podstaći na rast ili se može pretvoriti u strogog sudiju, ometajući napredak. Zato istražujemo kako da prepoznamo njegov glas, da se nosimo sa samokritikom i da naučitmo da sebi pružimo podršku.
Svima je poznat taj unutrašnji glas koji procenjuje naše postupke, podseća nas na prošle greške i upozorava nas na potencijalne neuspehe. Ponekad nam pomaže da izbegnemo nepromišljene postupke, ali češće postaje strogi sudija, obezvređujući uspehe i usađujući strah od neuspeha. Njegov uticaj je toliko dubok da mnogi čak ni ne primećuju kako žive pod njegovim diktatom, izbegavajući rizike, odbijajući prilike i stalno sumnjajući u sebe.
Ovaj glas se naziva unutrašnji kritičar. Prisutan je u svima, ali se manifestuje drugačije: neki ga čuju samo u trenucima neuspeha, dok drugi žive u stalnom dijalogu sa njim. Što je njegova moć jača, to se u životu pojavljuje više anksioznosti, samokritike i perfekcionizma. Razumevanje njegove prirode je prvi korak ka učenju drugačije interakcije sa njim.
Šta znači taj koncept?
U psihologiji, unutrašnji kritičar je deo psihe odgovoran za samopoštovanje i regulaciju ponašanja. Oblikuju ga iskustvo, vaspitanje i društvene norme. Kada se koristi konstruktivno , samokritika nam pomaže da analiziramo greške i razvijamo se, ali kada se koristi destruktivno, postaje izvor samoponižavanja, straha i nesigurnosti.
Glas može zvučati različito: za neke, podseća na strogog učitelja, za druge, na zahtevnog roditelja, a za treće, na protivnika koji se ruga. Glavna karakteristika je kategoričnost. Ne dozvoljava kompromis, deli svet na crno-belo, ignoriše dostignuća i zadržava se na nedostacima.
Psiholozi vide kritički glas u nama kao manifestaciju introjektovanih verovanja – pravila i zabrana naučenih u detinjstvu. Ona nastavljaju da utiču na ponašanje odraslih, čak i ako su odavno izgubila na značaju.
Pročitaje u našoj galerii mudre citate Karla Junga koji će vam pomoći da razumete sebe:
Kako se javlja unutrašnji kritičar?
Glavni koreni samokritike leže u detinjstvu i vaspitanju. U ranom uzrastu, osoba je potpuno zavisna od drugih, a njihove reči i postupci postaju temelj za oblikovanje njihovih predstava o sebi i svetu.
Najznačajniji faktori:
- Kritika roditelja i nastavnika. Česta kritika, visoka očekivanja i poređenja sa drugima stvaraju naviku strogog osuđivanja sebe.
- Nedostatak podrške. Ako dete ne dobije emocionalno prihvatanje, počinje da traži razloge u sebi, razvijajući kritički dijalog sa samim sobom.
- Društvene norme i kultura. Društvo komunicira očekivanja o tome šta čini „uspešnu“ osobu, stvarajući dodatni pritisak.
- Ovaj mehanizam stičemo tokom vremena. On se prilagođava životnim iskustvima i može menjati svoj intenzitet u zavisnosti od okolnosti. Ovo su vežbe za jačanje samopouzdanja.
Vrste unutrašnjeg kritičara
Uprkos svom uobičajenom nazivu, ovaj fenomen se manifestuje u različitim oblicima. Može se grubo podeliti na nekoliko vrsta:
- perfekcionista – zahteva idealne rezultate, ne ostavljajući prostora za greške
- sudija - stalno obezvređuje uspehe i fokusira se na nedostatke
- katastrofičar - preuveličava posledice mogućih neuspeha, ulivajući strah od akcije
- komparatista - fokusira se na uspehe drugih, zbog čega se oni osećaju gore
- žrtva – stvara osećaj bespomoćnosti, ubeđujući da se ništa ne može promeniti.
Često samokritičar kombinuje nekoliko uloga odjednom. Može istovremeno zahtevati savršenstvo i obezvređivati sva dostignuća, stvarajući začarani krug.
Kako samokritika utiče na život?
Malo ljudi razmatra uticaj stalnog samopraćenja i samokritike. Čini se nemogućim rasti i usavršavati se bez njih. Međutim, razlika između konstruktivne samoprocene i destruktivne samokritike je ogromna.
Kada unutrašnji glas deluje kao strog, ali pravedan mentor, on pomaže osobi da se razvija: analizira svoje greške, izvlači zaključke i uči iz negativnih iskustava. Ali ako postane oštar sudija, njegovo prisustvo postaje toksično. Umesto podrške, osoba dobija beskrajan tok optužbi, sumnji i strahova..
To dovodi do negativnih posledica:
- Smanjeno samopoštovanje: Stalno podsećanje sebe na svoje nedostatke stvara osećaj nesigurnosti koji vas sprečava da prihvatite sebe.
- Navika samosabotaže: Misao "Ionako neću uspeti“ dovodi do odugovlačenja i odbacivanja novih prilika.
- Povećana anksioznost: Strah od grešaka je parališući, sprečava vas da delujete slobodno; čak i mali zadaci mogu izazvati mnogo stresa.
- Doživljavanje krivice: Osoba može kriviti sebe za prošle greške, ne dozvoljavajući sebi da krene dalje.
- Razvoj perfekcionizma: Stalna težnja ka savršenstvu čini sva dostignuća nedovoljnim, primoravajući čoveka da radi do tačke iscrpljenosti.
- Poremećaj odnosa sa drugima: Nesvesni strah od odbacivanja zbog nedostataka tera čoveka da teži odobrenju ili, obrnuto, da se zatvori od ljudi.
Ponekad je glas u vašoj glavi toliko glasan i agresivan da ga više nije moguće ignorisati. U takvim slučajevima je važno ne samo razumeti njegovu prirodu već i naučiti da radite sa njim. Svi želimo da živimo srećno, da održimo svoju unutrašnju snagu i da postanemo "najbolja verzija sebe". Ali ponekad biramo pogrešne puteve, koji nas samo vode dalje od naših ciljeva.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO: