Psihologija nije samo nauka. To je ogledalo u koje čovek gleda ne da bi ispitao tuđu dušu, već da bi shvatio svoju. Ponekad sa strahom, ponekad sa interesovanjem, a ponekad s nadom da će razumeti zašto se ponaša na određen način.

Svi želimo da budemo shvaćeni, voljeni, uspešni. Ali stvarnost je da često ne razumemo ni sebe. I tu u pomoć dolazi psihologija - ne kao udžbenik, već kao razgovor sa inteligentnim, ali humanim sagovornikom.

Postoji nekoliko psiholoških efekata ili pravila koji su poput lakih tragova u teškoj igri zvanoj život. Ali, kao što je rekao Albert Ajnštajn: "Znati, a ne činiti, isto je kao i ne znati.“ Zato nemojte samo da saznate, već razmislite o tome.

Ovo je 6 psiholoških efekata koji će vam

1. Efekat pada: nesavršenost pokazuje ljudskost

Verovatno je svako pokušao da ostavi utisak barem jednom - na prvom sastanku, na razgovoru za posao, čak i na društvenim mrežama. Trudimo se da izgledamo pametnije, lepše, uspešnije. Ispravimo leđa i izgovorimo prave reči. Ali postoji jedan paradoks: ako se malo spotaknete, pomešate reči, prospete kafu - ljudi počinju da vas više vole. Psiholozi ovo nazivaju "pratfol efektom" (The Pratfall Effect).

Efekat je otkrio Eliot Aronson još šezdesetih godina 20. veka. Sproveo je eksperiment: učesnici su ocenjivali ljude koji su napravili manju grešku (na primer, oborili šolju). Ispostavilo se da su oni koji su pokazali svoju ranjivost doživljavani kao simpatičniji. U životu, to funkcioniše gotovo magično. Kada je osoba idealna, ona izaziva zavist ili otuđenje. Kada je malo "čovečna" - sa njom osećamo srodstvo.
Pukotina čini vazu pravom.

2. Pigmalionov efekat: očekivanja oblikuju stvarnost

Neverovatno je, ali ako počnete zaista da verujete u sposobnosti druge osobe, ona zaista može da raste. I obrnuto - kada nekoga interno otpišete, on počinje da se spotiče. Godine 1968, psiholozi Rozental i Džejkobson sproveli su eksperiment u redovnoj školi. Nastavnicima su saopštena imena "darovitih“ učenika. A u stvari, to su bila nasumično odabrana deca. Posle nekoliko meseci, ti "daroviti“ su zaista počeli da pokazuju bolje rezultate. Zašto? Jer su verovali u njih.

To funkcioniše u porodici, na poslu i u vezama. Ljudi cvetaju pod toplinom očekivanja - ne strogih zahteva, već iskrene vere.

"Ako se prema čoveku ophodite onako kako zaslužuje da se prema njemu ophode, on će ostati ono što jeste; ali ako se prema njemu ophodite kao prema čoveku kakav treba i može biti, on će postati taj čovek“, rekao je Gete.

Potcenjujemo moć naše vere u druge. Ali uzalud.

shutterstock_2200262973.jpg
Foto: Shutterstock

3. Paradoks izbora: sloboda može biti zamka

Savremena osoba živi među milionima opcija: 27 vrsta soja-sosa, 50 novih TV serija, od pet do sedam profesija koje "bi mogle biti savladane“. I u nekom trenutku to obilje postaje… mučno. Izaberete jedan posao i žalite se što nisste prihvatili drugi. Upoznate nekoga i ne možete a da ne pomislite da vas možda "onaj pravi“ čeka iza ugla.

To je paradoks izbora. Kada postoji previše opcija, mozak se preopterećuje i duša pada u anksioznu apatiju. Sve više se osećamo razočarano, čak i ako je izbor bio dobar. Jer "šta ako sam propustio najbolju stvar“? Saznajte i šta je strah od propuštene prilike.

Mudri ljudi to znaju odavno. "Pametan nije onaj koji bira sve, već onaj koji zna da nema potrebe birati nepotrebne stvari“, rekao je filozof Epiktet.

4. Efekat posmatrača: spasenje je lična stvar

Ako vičete tražeći pomoć u prometnoj ulici, šanse da će vam neko pomoći su manje nego ako je samo jedna osoba u blizini. Iznenađujuće, ali istinito: gomila ne spasava - ona depersonalizuje. Psiholozi to nazivaju efektom posmatrača. Ljudi misle: "Neko drugi će verovatno pomoći.“ I onda odlaze.

To se ne odnosi samo na vanredne situacije. Nešto slično se često dešava u životu: osećate se loše, ali niko to ne primećuje. Jer svi misle da je neko drugi već zagrlio, već pitao. I na kraju - tišina. Ponekad je dovoljno samo pogledati vas u oči i reći: "Ovde sam. Ne znam kako da pomognem, ali sam ovde.“ I to će već postati spasenje.

shutterstock_2300542471.jpg
Foto: Shutterstock

5. Efekat reflektora: manje ste u fokusu nego što mislite

Dakle, uđete u kancelariju u novoj košulji i mislite da će svi primetiti ako je malo neispeglana. Ili ste zabrinuti da će neko primetiti bubuljicu na vašem čelu. Ali istina je da većini ljudi jednostavno nije stalo do vas - imaju dovoljno svojih problema. To se naziva efekat reflektora - precenjujemo koliko nas drugi gledaju. Može biti i uvredljivo i… oslobađajuće. Ljudi ne misle na vas tako često kao što mislite. Oni misle o sebi.

"Ako budem radio tačno ono što ljudi očekuju od mene, postaću njihov rob“, jednom je rekao Paulo Koeljo. Tako da ponekad možete odahnuti sa olakšanjem.

6. Efekat fokusiranja: ništa nije toliko važno kako sada izgleda

Kada se desi nešto loše - svađa, neuspeh, uznemirujuće vesti - čini se kao da se ceo svet srušio, a vi ste u epicentru. Ali ako na to gledate sa distance - čak i od samo nekoliko meseci - mnogo toga gubi na značaju. Psiholozi to nazivaju efektom fokusiranja. Fokusiramo se na jednu emociju ili događaj, kao kroz lupu. Ali život je veći.

Starije osobe to znaju. Zato se mogu osmehnuti kada mlađi plaču. Već su prošli kroz iste "krajeve“ - i preživeli. "I ovo će proći“, kaže istočna mudrost uklesana na prstenu kralja Solomona. I uvek je istina.

shutterstock_768013045.jpg
Foto: Shutterstock

Ovih 6 efekata nisu čarobna pilula. Oni neće ublažiti bol, strah ili sumnju. Ali možda će vam pomoći da sebe i druge pogledate malo drugačije. Psihologija ne uči kako da postanete savršeni, ona vam samo daje neke naznake kako da budete malo živahniji - malo realniji, a to znači i - malo srećniji.

BONUS VIDEO:

00:50
Dr Vladeta Jerotić: Šta nikada ne treba govoriti i raditi Izvor: RTS planeta