Premalo je i prekasno je, najčešće kažemo sebi kad naletimo na tekstove kao što je ovaj, o tome kako tu našu Zemlju samo svako od nas pojedinačno može spasiti od umiranja. Ne, nije "premalo" jer nas je čak sedam milija­rdi i potrebno je tako malo pojedinačnog truda da je spasimo. Kasnimo, ali nije prekasno.

Za početak, dovoljno je da prestanemo da optužujemo druge i priznamo da smo svi mi zajedno industrija i trgovina, svi smo mi zagađivači. Već i mali gest može da ima efekta. Možemo ugasiti uređaje u potpunosti i ne ostavljati ih u funkciji stand by, možemo kraće da se tuširamo, možemo da izvadimo punjač za mobilni iz utičnice kada nije u funkciji, možemo da pijemo iz jedne staklene čaše ceo dan. Možemo, treba i moramo da učinimo stotine malih, naizgled nevažnih stvari, čiji će kumulativni učinak, međutim, biti golem. Prozivamo vlade jer nam poskupljuju režije i jer nas truju gradnjom novih elektrana "u dvorištu", a opet volimo da trošimo struju, često i više nego što nam je potrebno.

Vlade jesu odgovorne, ali smo najodgovorniji - mi. Učinimo, zato, male promene u svojim životima. U početku se čine napornim, ali kad jednom pređu u naviku, postaju zadovoljstvo.

Kupujmo lokalno - od proizvođača hrane iz komšiluka, sa malih poljoprivrednih gazdinstava. Tako ćemo podržati ne samo malu ekološku proizvodnju nego i domaću privredu a takođe ćemo znatno doprineti smanjenju troškova prevoza, a time i emisije CO2. Uz sve to ćemo jesti svežiju hranu. I u Srbiji je sve više malih proizvođača koji porudžbine za svoje proizvode primaju mejlom i dostavljaju do vrata. Neki su udruženi u zelene pijace kakvu imamo, na primer, u Vojvodini. Majka Zemlja će vam biti zahvalna zato što takvom kupovinom smanjujete i nepotrebnu ambalažu i doprinosite očuvanju okoline.

Kupujte lokalno, bilo narudžbom sa dostavom ili odlaskom na neko malo porodično poljoprivredno gazdinstvo. Vaši novi prijatelji sa tog imanja će više zaraditi, a vi ćete platiti manje nego u prodavnici. U Srbiji postoji čitav niz sertifikovanih proizvođača organske hrane i možete ih kontaktirati lično ili njihovu robu potražiti u prodavnicama zdrave hrane. Što se mleka tiče tu je situacija malo teža jer za sada postoji samo jedna velika sertifikovana farma u Čurugu koja proizvodi organsko mleko. Svakako se nadamo da će se u proizvodnju organskog mleka uključiti i manji proizvođači.

PageBreak

Ceger umesto plastičnih kesa

Da li postoji žena koja na ramenu nosi malu torbu? Retke su. A kad smo već zaljubljene u svoje velike torbe i u njima imamo mesta za koješta, nađimo mesta i za jednu do dve alternativne (platnene, papirnate, višekratne) kese tj. cegere. Ne treba nam 200 komada plastičnih, koliko ih u proseku godišnje kupimo ili uzmemo u prodavnicama. Proizvodnja i zbrinjavanje pet alternativnih kesa sigurno je manje štetna od proizvodnje i odbacivanja nekoliko stotina plastičnih.

Second hand i vintage su sve popularniji. Sve što je retro i podseća nas na mame i bake u mladosti, vraća nas u neka bolja vremena makar se tih vremena i ne sećali. Osim Sajma antikviteta u hotelu Slavija koji u Beogradu živi već godinama i koji se pretvorio u izletište onih koji ne žele da lunjaju trgovačkim centrima, postaju popularni i mnogi drugi sajmovi second hand odeće, knjiga, nameštaja...

"Buvljaci", odnosno u originalu flea market, više nisu, kako im ime govori, vašari puni buva, nego mesta na kojima se traže i nalaze raritetni predmeti koji će svaki izgled učiniti upečatljivim i jedinstvenim, a pravi su raj i za one koji vole da kopaju po prošlosti i kući dovlače još korisne predmete. Kupovati second hand, valja imati na umu, ne znači kupovati second best; to znači jeftino kupiti nešto što je neko drugi već upotrebljavao, a može se upotrebljavati i dalje. Na taj način doprinosimo pa makar i simbolično, smanjenju preterane proizvo­dnje odeće lošeg kvaliteta, koju brzo zamenjujemo novom i tako stvaramo otpad. Ne zaboravite da i modna industrija pri proizvodnji tkanina može imati negativan uticaj na okolinu.

Second hand i vintage su sve popularniji. Sve što je retro i podseća nas na mame i bake u mladosti, vraća nas u neka bolja vremena makar se tih vremena i ne sećali. Osim Sajma antikviteta u hotelu Slavija koji u Beogradu živi već godinama i koji se pretvorio u izletište onih koji ne žele da lunjaju trgovačkim centrima, postaju popularni i mnogi drugi sajmovi second hand odeće, knjiga, nameštaja...

"Buvljaci", odnosno u originalu flea market, više nisu, kako im ime govori, vašari puni buva, nego mesta na kojima se traže i nalaze raritetni predmeti koji će svaki izgled učiniti upečatljivim i jedinstvenim, a pravi su raj i za one koji vole da kopaju po prošlosti i kući dovlače još korisne predmete. Kupovati second hand, valja imati na umu, ne znači kupovati second best; to znači jeftino kupiti nešto što je neko drugi već upotrebljavao, a može se upotrebljavati i dalje. Na taj način doprinosimo pa makar i simbolično, smanjenju preterane proizvo­dnje odeće lošeg kvaliteta, koju brzo zamenjujemo novom i tako stvaramo otpad. Ne zaboravite da i modna industrija pri proizvodnji tkanina može imati negativan uticaj na okolinu.

PageBreak

10 ekoloških saveta koje lako možete da usvojite
Profimedia 10_ekoloskih_saveta_koje_lako_mozete_da_usvojite2
Ulažite u prirodu

Posadimo drvo. Zašto? A zašto da ne? Potrebna je samo veća saksija, malo balkona i vode za zalivanje, možda čak ulovljene kišnice. A ako balkona nema, zagrlimo ponekada neko drvo napolju. Zašto? A zašto da ne? Zaslužilo je. Srećnici koji imaju gde, neka posade vrt, kakav god i koliki god. Davne 1826. godine u prvoj Enciklopediji baštovanstva Dž. S. Loudon je napisao: "Najveći siromah koji u svom vrtu nešto uzgaja - salatu, krompir ili voće - će jesti bolje od bogataša koji nema vrt." U mnogim zemljama Evrope gradske vlasti ustupaju svojim građanima puste i prazne parcele na kojim ovi onda podižu i obrađuju svoje male organske parcele raja. Ovaj sistem je, na primer, veoma razvijen u Engleskoj i daje odlične rezultate jer ljudi jedu organsku hranu koju sami uzgajaju a vlasnici parcela se i udružuju pa zajedno prodaju svoje proizvode po veoma povoljnim cenama. Ovu ideju bi gradovi kao što je Beograd, Novi Sad ili Niš svakako trebalo da razviju jer će omogućiti zdraviji i stabilniji život za mnoga domaćinstva.

U poslednje vreme se Švedska suočava sa problemom sa kakvim se mi, nažalost, nećemo suočiti još godinama: njihov sistem prikupljanja komunalnog otpada, iz kojeg zatim proizvode električnu i toplotnu energiju - je preuspešan! Izgradili su, naime, previše kapaciteta za recikliranje i pretvaranje otpada u energiju u odnosu na količine otpada koji proizvedu. Stoga će Švedska otpad sada uvoziti iz drugih zemalja, pre svega iz Norveške. Oko 20 odsto proizvedene energije za grejanje koja na lokalnim nivoima greje Šveđane dolazi iz termičke obrade prikladnog otpada. Samo četiri odsto tamošnjeg komunalnog otpada, uopšteno, završava na odlagalištima otpada. Na primer švedski grad Västeras, u posebnim kontejnerima po kvartovima prikuplja sav kuhinjski biootpad, koji se zatim u specijalizovanim postrojenjima pretvara u električnu energiju i energiju za grejanje dovoljnu za ceo grad.

Kupovati lokalno i sezonsko utoliko je veći doživljaj ukoliko ono što kupujete - sami uberete. Na internetu je moguće pronaći domaćinstva koja imaju i takvu, turističko-komercijalnu ponudu. U Evropi je ovaj vid turizma najrašireniji u Austriji, Nemačkoj, Italiji, Švajcarskoj i u Sloveniji. U Austriji se takvom prodajom, zvanom Gutes vom Bauernhof, u prevodu "dobra sa sela", bave tri četvrtine tamošnjih poljoprivrednih gazdinstava.

Upotrebom klima-uređaja održavamo u životu začarani, pogubni krug - sve većom potrošnjom električne energije sve više zagrevamo atmosferu, a zatim palimo klimu kako bismo se rashladili i tako unedogled.

Gasite i uređaje iz funkcije stand by. To ih ne kvari, kako je uvreženo mišljenje, ali zato štedi energije koliko godišnje proizvede oko 25 termoelektrana!

PageBreak

Budite više obavešteni

U svetu ali i kod nas postoji veliki broj portala na kojima se možete informisati o svemu što vas zanima a tiče se očuvanja okoline, organske proivodnje ili energetske efikasnosti. Posetite sajtove kao što su Energetski portal Srbije (www.energetskiportal.rs), Obnovljivi izvori energije (www.obnovljiviizvorienergije.rs), Zelena mreža Vojvodine (www.zelenamreza.org)... Iako možda mislite da su kod nas mnoge stvari neizvodljive budite baš vi ti koji će nešto učiniti mogućim i realnim. Mnogi aktivisti i stručnjaci vam mogu pomoći u vašem poduhvatu i ukoliko želite da izgradite svoj zeleni dom znajte da je i to moguće samo ako ste, naravno dovoljno uporni i strastveno posvećeni ideji o očuvanju planete na kojoj živimo.

Svaki stanovnik Srbije dnevno u proseku iz kuće izbaci skoro oko kilogram raznog krša i hrane, a godišnje domaćinstva "proizvedu" oko 2,5 miliona tona otpada. "Gotovo sav otpad se samo baci na gomilu, bez ikakvog tretmana, a niko ne razmišlja da li su to ekološke i biološke bombe. U Srbiji postoje samo dve sanitarne i čak 3.582 divljih deponija. Samo za saniranje divljih deponija potrebno je 300 miliona evra, a za gradnju novih bi nam trebalo 250 miliona. To dovoljno govori do čega smo došli", kaže profesor Goran Vujić sa novosadskog Fakulteta tehničkih nauka. U Švedskoj se, čiji stanovnik godišnje iza sebe ostavi oko 450 kilograma otpada, sve to reciklira, a iza svakog od nas ostaje samo gomila smeća. Čini se da nas samo loš standard spasava da se smećem ne zatrpavamo još više!

U Beogradu, JKP Gradska čistoća je pokrenulo akciju Eko kesa u kojoj su se u određenim gradskim opštinama delile kese za reciklažu svim građanima koji su bili zainteresovani za očuvanje okoline. Od 1. februara 2014. uvedeno je novo pravilo a to je da svi zainteresovani građani mogu otići u direkciju Gradske čistoće u Mije Kovačevića 4 kako bi podigli eko kese i bar kodove za narednih godinu dana. Smeće se zatim odlaže po unapred utvrđenom rasporedu za svaku opštinu a zalepljeni bar kod se učitava i smanjuje se račun za odvoženje smeća za 20%. Ovom akcijom se stimulišu građani da aktivno učestvuju u očuvanju okoline.

U Nemačkoj, na primer, recikliranje počinje već u prodavnicama, u kojima građani mogu besplatno da ostave određenu ambalažu, na primer kutije pahuljica i druge omote. Na plastične i staklene boce plaća se, kao i kod nas, kaucija ali se ambalaža može baciti i u posebne kontejnere. Pritom su određeni čak i "pristojni sati" tokom kojih se sme ubacivati staklena ambalaža, kako razbijanje stakla ne bi stvaralo buku. Iako nam se čini da živimo na sasvim drugoj planeti kad pročitamo takve informacije, one nas mogu podstaći da i pre nego što država počne odgovornije da postupa sa otpadom to krenemo da činimo sami.