Stari Rimljani upotrebljavali su ruže za oplemenjivanje svojih bahanalija na vrlo profinjen, ali i nezaobilazno dekadentan način. Pre gozbe cenjeni gosti bi se kupali u ružinim laticama, nakon čega bi usledilo nanošenje ružinog ulja po telu. Ceo plafon bio je ukrašen ružama, pod takođe, dok su u čašama s vinom plivale ružine latice. Najekstravagantnije bile su Neronove zabave gde se kupalo u ružinoj vodici, ružine latice su zajedno s kapima ružinoga ulja padale po zvanicama sve vreme, dok bi za kraj bilo služeno vino aromatizovano ružinom vodicom i desert od ruža.
Ruže su imale važnu ulogu i u Kleopatrinom ljubavnom životu. Voljeni Antonije neretko bi koračao 30 cm visokim tepihom od ruža do njenih odaja. U 6. veku p.n.e. grčki pesnik Anakreont opevao je ruže kao lek protiv ljubavne agonije, što je možda bila tek naznaka stvarnih isceljujućih svojstava o kojima su pak pisali farmaceuti u 17. veku, kada je otkriveno da prah sušenih crvenih latica ruže ublažuje menstrualne bolove, zubobolju, bolne oči, grlo i desni. Današnja istraživanja potvrdila su da ružin cvet sadrži vitamine A, C i P koji utiču na smanjivanje hroničnog umora, nesanice, nervoze i bolnog želuca. U životu žena širom sveta buket ruža provereno ublažuje ljutnju na partnera i sigurno ulepšava kraj napornog radnog dana.
Ruža, odnosno njena esencija, ima veliku ulogu u kreiranju parfema gde se jasmin smatra kraljem, a ruža kraljicom. Pritom treba naglasiti kako postoji velika razlika između ruža koje rastu u vrtovima i parkovima od onih mirisnih, pomno uzgajanih za stvaranje esencijalnih ulja za parfeme, kupke i mirisna ulja koje rastu u Bugarskoj, Turskoj, Francuskoj i Maroku. Bugarska ruža priznata je kao najmirisnija i najkvalitetnija zbog klimatskih pogodnosti i tla na kom raste. Zato ta zemlja izvozi više od 1300, 1400 kg esencijalnog ružinog ulja godišnje. Tokom jula i avgusta zatvaraju se škole kako bi cele porodice učestvovale u branju cvetova. Inače, za gram dragocenog ulja potrebno je 1400 cvetova.

PageBreak

Ruže
Shutterstock Ruze 1
Ruža je ruža je ruža...

Poznati je i često citirani stih Gertrude Stein, ali i prvo što mi pada na pamet dok gledam jarko crvenu ružu sveže ubranu u ružičnjaku porodice Horvat.
Gordana Horvat
, ćerka najpoznatijih zagrebačkih ružara, uključila se u porodični biznis (ako ta divota i plemenitost od posla uopšte može da bude nazvana biznisom) nakon što je neko vreme radila u struci kao veterinarski tehničar. Ljubav prema ružama je prevladala, tako da Goga danas radosno nastavlja porodičnu tradiciju svakodnevno učeći od roditelja te samostalno vodeći poslovanje Vrtlare Horvat. Prateći je tokom sakupljanja najrazličitijih vrsta ruža primetila sam kako s lakoćom, prirodnošću i entuzijazmom deli svoje znanje o ružama, što me fasciniralo više od samih cvetova. Danas je retkost, a samim tim i čast, biti u društvu pravih znalaca, ljudi potpuno predanih onome što rade. Način na koji se porodica Horvat ophodi prema svom cveću najbliži je literarnim opisima britanskih ili japanskih vrtlara koji svako jutro razgovaraju sa svojim ružama i tretiraju ih kao voljene osobe. Uz ime svake ruže u ružičnjaku slobodno bi moglo da bude dodato i njihovo prezime, na primer Oriental Curiosa Horvat, jer su zaista punopravni članovi porodice, i to je jasno čim vam noga kroči u njihov vrt. Pardon, ružičnjak. Iako neizmerno volim i poštujem ruže u svakom obliku, do tog trenutka nisam bila svesna da ih ima toliko vrsta. Zovu se najrazličitijim imenima, među kojima su najčešća ona sa engleskog, francuskog i nemačkog govornog područja, dok neke čak nose imena slavnih osoba: Leonardo da Vinci, Maršal Tito, Kleopatra, Cezanne, Vivaldi. Posebno me je, kao evidentnog laika, iznenadila činjenica da ne može od svake ruže da bude napravljen pekmez, liker ili parfem. Moram da priznam da sam u poslednje vreme pomno planirala taj poduhvat s ružama iz sopstvenog vrta jer su – mirisne i velike.

PageBreak

Ruže
Shutterstock Ruze 2
Vreme za sađenje

Takođe su me, kao laika, zabavljala imena određenih vrsta, naročito floribunde i čajevke (teahibridi). Floribunde su, naime, parkovske ruže kojima se formiraju gredice i ukrašavaju različite površine, a čajevke su vrtne ruže ili ruže za rez koje stvaraju pravilne grmove i na svakoj grani daju po jedan kvalitetan cvet. Takve se, dakle, nalaze u mome vrtu. Preporučuju se ljubiteljima sečenog cveća koji žele da u vazama gledaju ruže iz svog uzgoja. Za slučaj da među navedenima postoje entuzijasti poput mene, upozorenje glasi – nikako od njih ne praviti ništa što bi bilo konzumirano!
Za one koji više od svega žele svoj ružičnjak Goga Horvat kaže kako bi sa sađenjem trebalo početi u jesen: „Ljubitelji ruža obično ne praktikuju jesenje sađenje zbog nepovoljnih vremenskih uslova, ali moram da napomenem kako je sađenje ruža golog korena preporučljivija u jesen. Neki uzgajivači, kao i mi uostalom, u jesen sadnice baliraju u prirodni kontejner kako bi ružoljupcima omogućili sađenje tokom gotovo cele sezone. Ako kupite ružu golog korena, morate da je posadite u jesen.“
Nakon toga nam je ukratko opisala postupak sađenja, od kog sam zapamtila sledeće: nema ruže koja bi obilno i raskošno rasla u senci krošanja razgranatih stabala. Moje shvatanje ruža kao vrlo osetljivih biljaka kojima je ipak potrebno malo hlada i zaštite jačih pokazalo se pogrešnim. Ruža ne sme da bude ni potpuno izložena suncu, pogotovo danas kad postoji sve više novih sorti koje vole polusenku. Ukratko, ruža voli dovoljno sunca, malo vlage, optimalan protok vazduha i mnogo prostora za raskošan i nesputan razvoj. Ako ste stvarno odlučili da zasadite ružičnjak, ponavljam: jesenji vremenski uslovi su idealni. Ne bojte se, još nema ni mraza, a kamoli smrznute zemlje.