“Odvojiti jedan minut za sebe nekoliko puta u toku dana, kako bismo zastali i pogledali šta radimo, jeste kao voziti kroz grad i zaustavljati se na semaforu. Crveno svetlo nam pomaže da bezbedno stignemo tamo gde smo pošli.”

Ovim rečima je, u najkraćem, čuveni autor Spenser Džonson još krajem 80-ih
opisao suštinu svoje svakodnevne životne i poslovne filozofije bazirane na drevnim mudrostima, koju je predstavio u bestseleru “Jedan minut za sebe”.

I posle toliko godina ove reči i dalje deluju aktuelno i preporučuju se kao vrlo praktičan savet, naročito danas. O da, danas možda više nego ikad, jer se vreme ubrzalo do te mere da “centrifuga” postaje najčešća reč kojom većina nas slikovito opisuje sopstvene živote bez obzira na godine, zvanja, profesiju, status.
Kako onda u tom metežu naći način, vreme i mesto da zastanemo, pogledamo šta radimo, oslušnemo sebe i svoje biće, želje... Načina je mnogo, izaberite neki po svojoj meri.

Onaj koji se nama čini prirodniji, relaksiraniji, tananiji je taj što ćemo da iskoristimo moć koju već poseduje svako od nas, ali je većina ne koristi često.

Moć samoposmatranja.

Ona počinje u trenutku tišine. Kao kad stisnemo pauzu dok gledamo film, zamrznemo kadar. U tom trenutku možemo početi da posmatramo šta radimo ili šta mislimo, da posmatramo svoje Ja. I već u narednom odaberemo svoj sledeći potez.

Tanane veštine življenja – minut za sebe
Foto: PROMO jaffa-tanane3

Poenta je da taj ”jedan minut za sebe” koji svesno odvojimo, može da otvori čitav jedan novi svet za nas, da osvetli put ka onom što zovemo “moje najbolje ja”. I to je, takođe, nešto što postoji u svakom od nas, deo duboko zakopan u našem biću, koji zna šta je za nas “najbolje”. Međutim, u svakodnevnoj jurnjavi, mi često projurimo pored samih sebe. Ne osluškujemo i ne poštujemo znake upozorenja koji nam govore da smo skrenuli s puta, da usporimo, da bi trebalo da se vratimo na stazu jer smo se udaljili od sopstvenog bića, od onog što zaista želimo.

Samo kada odvojimo vreme da zastanemo, pogledamo i saslušamo sebe, možemo da pronađemo to što je najbolje za nas. Pitate se kako i kada da počnem s tim čuvenim minutom.

Mi kažemo sada. Za tu vežbu nisu potrebni neki posebni uslovi koji čekamo da nam se dese, da ih zaradimo ili zaslužimo. Dovoljan je, recimo, trenutak u današnjem danu i Tanane. Napolitanke, a drugačije. Neka “jedan minut za sebe” počne tako što ćemo da zastanemo i dozvolimo da naša čula probudi jedna sasvim tanana kockica od 2 hrskava vafla i kremastog najfinije moguće umućenog fila. Jaffa napolitanke Tanane zaista imaju tu moć. Moć da običan trenutak u danu pretvore u nešto potpuno drugo. Da pokrenu sokove života i zadovoljstva u nama. Da nas izmeste. Da ta pauza postane istinski termin za uživanje. Termin kad odlučujemo da ponovo vidimo sebe. Da oslušemo šta nam to kaže moje najbolje ja. I da se pobrinemo za sebe. A kada vodimo brigu o sebi, bolje se osećamo, manje se ljutimo i na sebe i na svet.

Hajde da zajedno gradimo naše male rituale, iz dana u dan.Postajemo srećniji a tada smo bolji i prema drugima.

Jedan minut za sebe, uz Tanane.

Da zajedno (ponovo) otkrijemo jednostavnost života kao savršenstvo do kojeg se stiže uz mnogo posvećenosti. Baš kao što smo mi stigli do Tananih. Neka ta tanka elegantna kockica dok je držimo na dlanu bude podsetnik na nas same. Na našu krhkost, ali i prefinjenost. Na činjenicu da je život lep. I da baš kao što možemo da biramo između Salted Caremel ili Noisette najfinijeg umućenog kremastog fila za naše Tanane, možemo da biramo i sve drugo što želimo. Važno je samo da se osećamo dobro u svojoj koži.

Jedan minut za sebe – za moje najbolje ja. Do kojeg stižem natenane, uz Tanane.