Jednom je veliki kineski vladar došao u posetu jednom velikom zen učitelju. Zen učitelj se valjao po podu i glasno se smejao, a i njegovi učenici su se srdačno smejali - mora da im je ispričao neku šalu, ili nešto slično.

Vladar je bio zbunjen. Nije mogao da veruje svojim očima, jer ponašanje koje je video bilo je tako nevaspitano i sirovo da nije mogao da prećuti i to ne kaže.

Zato je rekao učitelju:

„To je nevaspitano, ne očekuje se od učitelja kakav si ti. Trebao bi da se držiš neke etike, a ti se valjaš po podu i smeješ se kao lud."

Učitelj je pogledao vladara koji je nosio luk preko ramena. U ona drevna vremena ljudi su nosili sa sobom lukove i strele.

Odgovorio je: „Reci mi nešto - da li ti uvek držiš luk zategnut i napet, ili mu ponekad dopuštaš da se opusti?"

Vladar je rekao: „Kad bih ga uvek držao zategnutog, izgubio bi svoju elastičnost, više ne bi bio za upotrebu. Mora se malo opustiti kako bi bio elastičan kad god mi zatreba."

Učitelj je tada odgovorio: „I ja to sada radim!"

Izvor: Nova svest

Reiki: drevna veština donosi fizičku, emocionalnu, mentalnu i duhovnu ravnotežu

Priča za 10 sekundi: zašto se stalno borimo sa senkama

Reč učitelja: o religiji, meditaciji i tišini