Premda se ne sećamo svojih prethodnihživota (osim nekih retkih ljudi), ko smo bili i što smo doživeli, naša duša ima mogućnost pothraniti te informacije u podsvest. Zato negde duboko u nama tinjaju sve informacije o našim prethodnim životima i u određenim ih trenucima osećamo...

Ponekad intuicija ili duša daje do znanja da se nečega seti. Kroz predosećaj, pojavu kao što je deja vu ili osećanja za koje ne znamo tačno odakle su došli, ali su toliko snažni da znamo da su istiniti. Ponekad su to krajolici ili mesta koji su nam poznati, ponekad su to ljudi...

Postoji jako dobar znak koji nam govori da smo susreli osobu sa kojom smo bili povezani u prošlom životu. Ta se informacija skriva u pogledu.

To je onaj pogled koji nas hipnotiše, toliko nam je poznat kao da smo u te oči gledali već mnogo puta. Možda nas nešto i probode u srcu, strese nas ili nas prođu žmarci, hladnoća ili vrućina. Kaže se da su oči ogledalo duše i da duša "prenosi" svoje oči iz tela u telo. Svaka osoba ima unikatne uzorke u zenicama koje zadržimo, zato se dogodi da sretnemo nekoga iz prošlog života i to jednostavno prepoznamo. Setimo se i negde preleti misao: "To si ti! Ponovo se srećemo!"

Niko ko se rodi nije prazan list jer naša duša nosi sve informacije iz prethodnihživota. Samo ih se većinom svesno ne sećamo jer bi nas to ometalo u trenutnim lekcijama koje su nam potrebne da kao duše rastemo i razvijamo se. Da li vam se nekad dogodilo da ste u pogledu prepoznali dušu koju znate od ranije?

Izvor: Sensa.hr