Jasno viđenje je urođena nam sposobnost posmatranja bez procene, koja je nerazdvojiva od same naše istinske prirode, baš kao što je ogledanje nerazdvojivo od same prirode ogledala. I dok smo bili mali i neuslovljeni, ta sposobnost je prirodno dolazila do izražaja i, samim tim, na nju smo se dominantno oslanjali u svom istraživanju i otkrivanju tajne života. Shodno tome, naše učenje o životu je bilo neposredno, nenaporno i autentično – sve dok nisu došle nevolje. Naime, dok smo učili jezik, tj. da imenujemo sebe i sve drugo, usput se stvorila i tendencija da imaginaciju uzimamo za stvarnost. Kao što je Krišnamurti jednom rekao: „Kada naučite dete da imenuje pticu „ptica”, ono više nikada neće videti pticu.” Kao što sunce ne vidimo kada ga zakloni oblak, tako ni pticu ne vidimo od reči „ptica”, što je vrlo čudno, zar ne?

Kako stvari stoje, to je životna neminovnost kroz koju izgleda svi moramo da prođemo, da bismo pripadali ljudskoj vrsti. Uprkos svemu, određeni broj ljudi je od pamtiveka intuitivno nastojao da se ponovo uspostavi u originalnom stanju – početničkom umu i srcu – koje je neophodno za jasno viđenje stvarnosti i vođenje vrlog ili prosvetljenog načina života. Zato i postoje sve te religije, joge, umetnost i drugi konstruktivni i kreativni pravci. Budući da vremenom neizbežno dolazi do razvodnjavanja i udaljavanja od originalnih ideja koje su u srcu svih razvojnih ili spiritualnih puteva, potrebna su nam sveža podsećanja i usmerenja.

Svrha ovog teksta je upravo da vas podseti i usmeri na tri praktična koraka, bez kojih nije moguće proći kroz proces otrežnjujućeg restarta.

Prvi korak – primećivanje šta se dešava

Kad god se setite, mentalno se vratite korak unazad, prema izvoru, i odatle jednostavno primetite gde vam svesnost dominantno boravi. Ako zapazite da ste upleteni u misli i interpretacije o tome šta je bilo i šta bi moglo da bude, umesto da budete prisutni u ovom trenutku, zapazite to bez pokušaja da bilo šta uradite s tim. Isto tako, ukoliko primećujete da ste upali u emotivnu reakciju, samo postanite svesni toga. Konačno, imajte u vidu sledeće: šta god da se dešava, samo budite svedok toga i dišite kroz to. I to je suština svih instrukcija za prvi korak restarta.

Drugi korak – razjašnjavanje bazične namere

U ovom koraku razjašnjavate – kroz otvoreno, strpljivo i iskreno preispitivanje, bazičnu nameru šta je to što želite da realizujete u dubini svoje duše i zašto. Za ovo vam je neophodna adekvatna joga, meditacija, ili neki drugi sličan metod i, nadasve, podrška s ljubavlju od onih koji su uspeli u tome. Kao što je prvi korak tlo na kome stojite, tako je drugi korak skeletno-mišićna struktura bez koje nije moguća usmerena i konstruktivna akcija, tj. treći korak. Dok ne shvatite, iz prve ruke, da se vaša ključna namera odnosi upravo na intuitivnu želju da dominantno obitavate u početničkom stanju uma i srca, potpuno budni, relaksirani, radoznali i bezrazložno srećni, ono što treba konstantno da negujete je voljna primena prvog koraka.

Treći korak – stupanje u svesnu i namernu akciju

U trećem koraku, pored joge i meditacije, preduzimate i konkretne svakodnevne (svesne i namerne) akcije, pomoću kojih životna energija i duh – ili Bog – može kroz vas da kompletira univerzalnu svrhu života.
Srđan Roje je to lepo sažeo u formuli za manifestovanje obilja, a ona glasi: „U svakom trenutku, od svih mogućnosti koje ti se taj čas nude, radiš ono što ti taj čas predstavlja najveće uzbuđenje, veselje ili radoznalost i nosi u sebi najveću mogućnost preduzimanja akcije. Radiš to najbolje što možeš, koliko god možeš, sa punim poštenjem, bez ikakvih očekivanja ili insistiranja kako bi se to trebalo odviti ili šta bi ti to trebalo doneti.”
Da biste se uverili u valjanost svega ovoga što sam vam izneo u ovom članku, (bez razmišljanja) krenite u primenu – pre nego što racionalni um počne da vas ubeđuje, uz hiljadu i jednam razlog, zašto ne treba da odstupate od linije (naj)manjeg otpora.

Namaste!

Izvor: Sensa