Inspirativna poruka andjela povjerenja, odlomak iz "Knjige andjeoskih karata" autorki Kathy Tyler i Joy Drake:

"Pokreni se vodjen(a) unutrašnjim znanjem, a ne prilagodjavanjem spoljašnjem iskustvu. Pusti svoje pretpostavke i potrebu da kontrolišeš kreativni proces života".

Povjerenje je onaj tihi unutrašnji glas koji nam u najtežem našem danu šapuće da će sve biti dobro i da nam život, ma kakve spoljašnje okolnosti nam donosio, pruža ruku saradnje, radeći sa nama i za nas. Povjerenje je skoro nevidljivi tračak svjetlosti u našoj najmračnijoj noći, to je iskra koja klija usred najgušće tame, to je svijest da sve što nam se dešava ima smisao. Povjerenje je i pristajanje da smisao ne možemo da sagledamo kad god poželimo, sada i odmah, onako kako to razum diktira i hoće.

Povjerenje je radoznali upitnik koji zna da odgovore valja sačekati i da će oni stići u pravom trenutku.To je unutrašnje znanje višeg reda... znanje koje se ne stiče u školama, znanje koje nam ne donose knjige, znanje koje nam nijedan učitelj, ma kako prosvijetljen i dubok, ne može dati.

Povjerenje spava najdubljim snom ispod svih naših strahova, malih i velikih, onih koji se povampire u noćne more i razmahnu da nas poharaju na prepad i u trenu, kao što vatra za čas proguta sve pred sobom, onih koji nas gotovo neprimijetno i nečujno podrivaju svakodnevno, kao tiha, istrajna, mirna voda koja brijeg roni.Tamo gdje caruju strahovi, povjerenje spava, tamo gdje povjerenje bdi, strahovi uzmiču kao aveti koje se plaše svjetlosti svitanja.

Strahovi su uvijek naoružani. Pod punom opremom raznih pretostavki i scenarija, strahovi navode čitav život na svoju vodenicu. Svi odgovori su unaprijed poznati. U svemu postoji razlog za strah. Za partnera koji je bio povrijedjen, svako sledeće partnerstvo je - potencijalna povreda, za roditelja bolesnog djeteta, svaki djetetov korak je - potencijalna opasnost, za prijatelja koji je bio iznevjeren, svako novo prijateljstvo je - potencijalna izdaja...Strah svaki dogadjaj sa lakoćom pretvara u svoju ekskluzivnu pozornicu.

Povjerenje goloruko i spokojno ide u susret životu svjesno da se sve dešava sa svojim razlogom, kakav god to razlog bio, jer povjerenje je puno poštovanja za sve razloge ovoga svijeta. Ono je radoznalo i zapitano, ono osluškuje sve potencijalne odgovore... Skripta nema, niti pretpostavki koje nam samo zamagljuju pogled, život se otvara ispred nas, bogat, izdašan, neiscrpan u svojoj punoći, u totalitetu svojih scenarija...Sve je moguće i sve je dobrodošlo u naše iskustvo, nema ekskluzivnih
ugovora...

Povjerenje je, po mom osjećaju, duboko povezano sa smislom. Imati povjerenje u život, u ljude, u dobre ishode ...znači otvoriti se za smislenost našeg postojanja, znači vjerovati da nismo slučajno ovdje i da svako od nas ima vlastitu svrhu. Upravo je smisao uporišna tačka za koju se povjerenje hvata u odsudnim i nekad, na prvi pogled, beznadnim, bezizlaznim situacijama.

Smisao je sidro koje uzemljuje povjerenje u trenucima kada razumu izgleda da svi brodovi tonu, da je sve nepovratno izgubljeno...Jer kada nam spoljašnji tok dogadjaja nimalo nije po volji, upravo premisa da baš to iskustvo ima smisleno mjesto u široj slici našeg života, postavlja temelj povjerenju. Upravo premisa o smislu svega što jeste naš život otvara vrata povjerenju i podstice naš iskorak u nepoznato...Imati povjerenja znači povjeriti sebe životu u beskrajnom bogatstvu njegovih varijacija, znači znati da nam sve što nam ide u susret smisleno služi, znači umjeti sačekati da nam se smisao te službe sam kaže na pravom mjestu, u pravo vrijeme.

Pravo je vrijeme i pravo mjesto za andjela Povjerenja, zato se, povjerenjem vodjeni, otvorimo za sva naša martovska iskustva, kakva god ona bila!

Snežana Radusinović je akreditovana facilitatorka igre transformacije, praktičarka rekonektivnog iscjeljivanja i rekonekcije, a po obrazovanju je diplomirani filolog svjetske književnosti i teorije književnosti. Više detalja naći ćete na sajtu www.transformisi.me.