OBIČAJI ZA BOŽIĆ: kako se slavi najradosniji praznik
Foto: Wikipedia pravoslavni_bozicni_obicaji_kako_se_slavi_najradosniji_praznik_bozic_1

Običaji za Božićni ručak

Domaćice za Božić, rano ujutru mese „česnicu", odnosno pogaču, koja se mesi „nenačetom" vodom, koja je tog jutra uneta u kuću sa izvora, koji je posut kukuruzom i kićen bosiljkom, a u koji je ubačen novčić. Česnica se mesi od belog brašna, sa mašću, bez kvasca, a u nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Smatra se da naziv ovog obrednog hleba potiče od reči „čest" ili „čast" u slavu Isusa Hrista, ili zato što se lomi „na ravne časti" ili „česti", na onoliko delova, koliko je članova porodice.

Kada je česnica pečena, iznosi se na sto, gde je već postavljen Božićni ručak. Svi stanu za sto, domaćin zapali sveću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne i pomoli se u ime svih. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se podiže u visinu glave, u slavu Isusovog rođenja i za život i zdravlje svih ukućana i putnika namernika, okreće se tri puta suprotno od smera kazaljke na časovniku, preliva vinom i na kraju se lomi na onoliko delova, koliko ima ukućana. Onaj ko dobije deo česnice u kojoj je novčić, po narodnom verovanju, biće srećan cele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sedaju za trpezu.

Prema narodnim običajima, najčešće se jede prase, koje simbolično predstavlja napredak, jer uvek „rije" i jede krećući se napred. To je i jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i vuče korene iz vremena verovanja pre hrišćanstva, a pominje se i u starozavetnim knjigama. Poreklo je sigurno iz vremena mnogoboštva, a Crkva je ovaj običaj prihvatila i blagoslovila, sa obrazloženjem da posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jaka i mrsna hrana dobro dođe.

Domaćin od pečenice za Božić seče najpre levu plećku, glavu i deo od rebara.

Na Božić, u kuću dolazi i specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom i on se posebno dočekuje i zove se položajnik. Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, prilazi ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: "Kol'ko varnica, tol'ko srećica, kol'ko varnica tol'ko parica (novca), kol'ko varnica tol'ko u toru ovčica, a najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj". Položajnik simbolički predstavlja Mudrace, a varnice zvezde koje su pratili i po kojima su sa Istoka došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Položajnik se služi i daruje, a smatra se da za celu narednu godinu donosi sreću u kuću.