Ona je izvršni direktor korporativnih komunikacija u „Telenoru“, oblasti koja je relativno nova i važna za rast kompanija i privrede uopšte. Rukovodilac je sedamdesetak ljudi, a opis svih poslova koje obavlja u toj velikoj kompaniji pojeo bi prostor za sve ostalo što o Sandri Štajner želimo da kažemo. Dok hodamo kroz otvoreni, prozračni prostor zgrade „Telenora“ na Novom Beogradu u kome nema kancelarija ni pregradnih zidova, ona s neskrivenim zadovoljstvom kaže:

– Sve je otvoreno, čak ni generalni direktor ovde nema sopstvenu kancelariju, a svi zaposleni imaju iste uslove za rad: bežične laptove, bežične telefone i internet. Na poslu provodimo po osam-devet sati, pa su okruženje, način razmišljanja i kultura veoma važni.

I zaista, dok klizimo kroz tu hipermodernu poslovnu zgradu, vidimo da je opremljena drugačije, da se neko igrao kreirajući (odabirajući) pomalo zavitlan, intrigantan, fleksibilan nameštaj živih boja, a na tepihu na kojem vaše stope (uz pomoć projektora na plafonu) stalno iznova ostavljaju drugačije tragove, možete provesti dan kikoćući se. Što bi vam, ako nemate meru, možda mogao biti i poslednji radni dan u kompaniji.

Sandra je rođena u Beogradu, počela da studira matematiku i bila uverena da će, kao i njena mama, biti programer. Nakon tri godine shvatila je da to nije za nju, pa je upisala i diplomirala filmsku i TV produkciju i magistrirala produkciju dramskih umetnosti i medija na FDU. Budući da je ćerka poznatog novinara NIN-a i osnivača nedeljnika „Vreme“ Harija Štajnera, nije čudno što se najpre okušala u toj oblasti radeći u Reutersu, zatim, ranih devedesetih, kao direktor video produkcije na B92, pa kao producent specijalnih događaja na HBO-u i producent satelitskog programa za Fox News Channel u SAD-u. Stekla je veliko iskustvo radeći u Srbiji kao nezavisni konsultant u oblasti komunikacija i bila direktor korporativnih komunikacija u farmaceutskoj kompaniji „Actavis Balkan“...

– Dan u „Telenoru“ počinjem u osam – pola devet, jer tri puta nedeljno pre posla vežbam pilates. Obožavam jutro, prva misao s kojom počinjem dan, bez obzira na to kakvo je vreme napolju, jeste da će mi doneti nešto novo i lepo. Slede sastanci, konsultacije s timom, razgovori s drugim menadžerima i generalnim direktorom kompanije, ali najveći deo posla obavljam elektronskom poštom: svakog dana dobijem najmanje sto imejlova i oko 50 SMS poruka. Ono što je dobro kada radite u kompaniji koja se bavi mobilnim komunikacijama jeste to što sve može da stane u jedan telefon, pa svoju kancelariju nosim svuda sa sobom. Dan završavam oko osamnaest sati, nađem se s prijateljima, ili ako sam mnogo umorna, odem kući da čitam jer to mnogo volim.

PageBreak

Vrata ka drugim svetovima

Sandra veruje da je ravnoteža između privatnog i poslovnog velika veština koju je moguće naučiti. U tome joj mnogo pomaže NLP (neurolingvističko programiranje), jedna relativno nova metoda – alat koji pomaže da dobro isplaniramo i svoje poslovne ciljeve i svoj privatni život. Da li ona živi svoj životni san?

– Ne do kraja. Drago mi je što sam u trideset i nekoj imala hrabrosti da promenim i sredinu i posao kojim nisam bila zadovoljna. Čovek mora da želi da se menja i da uči razne veštine i alate da bi mogao da se gradi. Ispostavilo se da nisam pogrešila. Želim da imam svoju porodicu i sigurna sam da ću u tome uspeti, samo je pitanje trenutka. Mislim da ću tada biti potpuno ispunjena, jer život ne treba da se sastoji samo od posla. Brzina komunikacije i razmena informacija teraju nas da danas i o privatnom životu razmišljamo malo drugačije. Moja prijateljica, Irkinja koja živi u SAD-u, napravila je plan za razrešenje svog privatnog života. Uradila je ozbiljnu analizu da bi otkrila gde ima najviše muškaraca i ustanovila da su to sportovi, pilotiranje i ronjenje. Počela je time da se bavi, posle šest meseci našla dečka i udala se.

Uspeh je, veruje ova dinamična mlada žena, kada sopstvene neuspehe uspemo da pogledamo kao priliku za učenje. Ako na prošlost ili budućnost gledamo kao na neuspeh, nećemo ni uspeti. A najlepše što novac može da kupi jesu putovanja jer otvaraju vrata prema drugim svetovima, ali to ne znači da je moguće kupiti i to s kim ćete ići i kako ćete se osećati.

– Ovde se ljudi često vraćaju u prošlost i analiziraju šta nam se sve desilo, šta nas je sve onemogućilo da se ostvarimo. Istina je da živimo na prostoru na kome je bilo mnogo nevolja, ali ako se stalno budemo vraćali u prošlost, uvek ćemo nositi negativnu auru. Hajde da vidimo šta ćemo dalje i hajde da naučimo da uživamo u malim stvarima. Na kursu NLP-a naučila sam, između ostalog, da „nikada nije kasno za dobro detinjstvo“. Ako oprostimo i sebi i svojim roditeljima što smo nesavršeni, lakše ćemo koračati dalje i više uživati u malim stvarima. Suština uspeha je u tome da, u čemu god da smo dobri, iz toga izvučemo najviše što možemo. Na uspeh ne treba gledati samo kroz poziciju do koje je neko stigao i novac koji zarađuje nego i kroz lično emotivno zadovoljstvo svakoga od nas. Možeš imati fantastičnu karijeru, ali u poštenom razgovoru sa sobom shvatiti da dalje ne želiš da radiš, da bi radije čarobnu baštu, u njoj decu i prijatelje. Samo otkrij šta tačno želiš, to je veliki uspeh.