Samo jedan svoj iskaz Fridrih Niče nikada nije dovodio u pitanje: "Postani ono što jesi"! Da li je Vladimir Holodkov postao ono što jeste ako je između ostalog: osnivač (2005) i direktor Similimuma, prvog domaćeg Udruženja za širenje i unapređivanje klasične homeopatije, docent na Fakultetu za sport i turizam u Novom Sadu gde predaje menadžment i informaciono-komunikacione tehnologije, Aikidoka, autor brojnih naučnih i stručnih radova, udžbenika Primenjena informatika i knjige Homeopatija - nežna medicina, i još toliko toga. Da li je postao ono što jeste?

"Niče je moj omiljeni mislilac i filozof poznat između ostalog po svojoj tvrdnji da je čovekova volja za moć najsnažnija sila, misleći na potrebu za razvojem ljudskih potencijala - sposobnosti, svesti, znanja, veština", kaže Vladimir. Otkad znam za sebe bio sam radoznao; pitao sam se zašto čovek toliko brine o svom zdravlju kad ono nije svrha, nego alat za realizaciju života. Verujem da sam na dobrom putu da pomirim svoje duhovne, etičke i materijalne aspekte života, a da pritom nikog ne ugrozim i da niko ne ugrozi mene. Da li sam uspeo da postanem ono što jesam? Nikad ne smemo da pomislimo da nešto znamo, jer to zaustavlja naš razvoj, pa zato ne bih na to pitanje stavio tačku nego zapetu, jer nastavljam da tragam. Iako sam sada u zrelim godinama, moja radoznalost me vodi u nove predele učenja: od jeseni ću recimo kod jedne svoje pacijentkinje koja se bavi keramikom početi da učim kako da oblikujem kaolin i pravim terakotu.

Vladimir je rođen u Beogradu gde su ga deda po ocu, koji je bio operski pevač i baka koja je bila pijanistkinja u Narodnom pozorištu natopili muzikom, a on je tu ljubav preneo na svog sina Ilju koji je danas profesionalni trombonista i trubač. U Novi Sad se vratio s majkom koja je rodom iz tog grada kada su mu se roditelji razveli, ali je u prestonicu ponovo došao na studije gde je upisao i završio Elektrotehnički fakultet. Sagledavajući vreme kao vredan i nenadoknadiv resurs posle studija vratio se u Novi Sad jer je želeo da živi u gradu u kome se svuda može stići biciklom ili peške. U Beograd ga ipak često dovode Similimum i kulturni sadržaji. Urođena radoznalost stalno ga je mamuzala da otkriva i istražuje nova polja: bavio se gimnastikom, jogom, karateom, aikidom, transcendentalnom meditacijom, autogenim treningom, ali je (na sreću) tehnička fizika bila snažan lenger koji mu je davao uzemljenje.

"Odrastao sam uz majku Mariju koja je bila krojačica i očuha, izuzetnog čoveka, od koga sam mnogo naučio. Kod oca, koji je bio novinar, živeo sam za vreme studija i provodio raspuste. On me učio iskrenosti, poštenju i toleranciji, pa su mi zato toliko važni čisti komunikacioni kanali među ljudima. Ne podnosim poluistine kakvih je (recimo) puna naša politička scena... tu bi možda homeopatija mogla da pomogne", kaže Vladimir osmehujući se, kao neko ko zna tajnu. "Rad i disciplina su bile stalne poruke koje sam dobijao u porodici, ali su one izvirale i iz svih diciplina kojima sam se bavio. Učen sam da volim ljude, prirodu, biljke, životinje, da osnova mog života budu ljubav, samilost i solidarnost".

Verujete li da samo ranjeni iscelitelj može zaista da leči?

"Kao beba od osam meseci oboleo sam od infektivnog meningitisa. Imao sam klasične simptome gripa, ali me majka iz opreza odvela na Infektivnu kliniku u Beograd. Imao sam sreću da me primi čuveno ime srpske medicine, profesor dr Kosta Todorović, koji me je lečio streptomicinom, jednim od prvih antibiotika, u to vreme jedva poznatim područjem u smislu doziranja i ishoda. Mnogo godina kasnije, u jednoj enciklopediji sam pročitao da je te, 1951. godine, smrtnost od te bolesti u Srbiji bila 87 odsto. Spadam dakle u onih 13 odsto preživelih, od kojih samo dva, tri procenta prolaze bez ikakvih posledica. Ja se nisam provukao jer kao posledicu tog lečenja imam oštećenje sluha i centra za orijentaciju, moj govorni aparat se sporije razvijao, pa me majka godinama vodila kod logopeda. I danas postoje dva glasa koja ne uspevam kvalitetno da izgovorim, ali odbijam da dalje na tome radim, jer je rad s logopedom velika tortura".

PageBreak

Homeopatija je filozofski stav

Kako vas je homeopatija pronašla?

"To je divna posledica mog duhovnog traganja. Homeopatija je čitav koncept, filozofski stav, logičan sistem koji se ne ogleda samo u tome da li ćemo dati odgovarajući lek za neku tegobu, nego i u odgovoru na pitanje šta je bolest, kako stižemo u stanje zdravlja, kakvi su mehanizmi postizanja opšte ravnoteže organizma. To je veština (umetnost lečenja kako je govorio Haneman, njen osnivač) koja se uči tokom školovanja, a razvija kroz praksu i tek kad prepoznamo individualnost kod pacijenta bićemo uspešne homeopate. Centar medicine više nije bolest koju vam "prilepe" kao etiketu i leče je identično kod svih (različitih) ljudi, sledeći "principe dobre prakse". Da bi se homeopata na pravi način posvetio pacijentu, on može da primi samo nekoliko osoba dnevno, zato što do sagledavanja celokupnog stanja stižemo tako što više puta promišljamo o njegovoj životnoj priči. Bar je tako u mojoj praksi. Kroz homeopatski lek damo "sliku" bolesti oko koje se angažovala vitalna sila koja je umrtvljena, ili je "izgubila kompas". Pokreću se odbrambene snage organizma, bilo da su vezane za imunitet ili za želju za životom. Homeopatija suštinski menja pacijenta. Posao homeopate je da pogura čoveka da se sam bori za svoje zdravlje."

Reč homeopatija dospela je iz sna meni bliske osobe - nekoliko puta je sanjala isti san u kome je na nekoj tabli pisala i meni i njoj tada potpuno nepoznata reč: homeopatija. Pronašli smo kratku odrednicu u jednoj enciklopediji - da je nemački lekar Samjuel Haneman osmislio sistem lečenja koji je definisao rečima "Slično se leči sličnim". Kada sam, nekoliko godina kasnije u nevezanom razgovoru čuo od prijateljice da je formirano udruženje homeopata u Novom Sadu, znao sam da je to ono što meni treba. Upisao sam se, da otkrijem da li postoji sistem u kome čovekovo zdravlje kao posledica lečenja neće biti oštećeno. Antibiotik nisam popio već 21 godinu, a na sreću imam veoma malo potreba i za homeopatskim lekovima."

Homeopata mora dobro da poznaje i konvencionalnu medicinu - vi ste po obrazovanju elektroinženjer - kako mirite te dve činjenice?

"U Velikoj Britaniji postoji oko 17 hiljada homeopata od kojih samo dvadesetak odsto ima zvanično medicinsko obrazovanje, ali se nigde u svetu homeopatijom ne može baviti niko ko nema elementarno znanje iz medicine. Naravno, to važi za Britance. U Srbiji je oko trista osoba okončalo studije homeopatije, a oko 120 se njome aktivno bave (mislim na registrovane homeopate, od kojih su neki i licencirani po određenoj proceduri) i ako je potrebno, od pacijenta traže i kompletnu medicinsku dokumentaciju. Naš Zakon o zdravstvenoj zaštiti kaže da se svim odobrenim (2005. godine) komplementarnim - alternativnim zdravstvenim metodama mogu baviti samo zdravstveni radnici. Ja sam završio četvorogodišnji fakultet homeopatije pri Londonskom koledžu (LICH), zatim Srednju medicinsku školu, nedavno i stažiranje u jednoj amublanti, a potom i na jednoj klinici u Novom Sadu da bih mogao da polažem državni ispit iz oblasti zdravstvene zaštite. U homeopatiji se podjednako bavim menadžmentom i samom praksom zato što bez prakse ne bih mogao biti homeopata. S druge strane, doktorirao sam iz oblasti menadžmenta. Sva ta znanja koja imam ugradio sam u homeopatski centar, pa sam tako i iscelitelj, predavač, ali se bavim i organizovanjem, kordinacijom i kontrolom nastave."

Homeopatski intervjui traju sat i po, pa i duže; verujem da ta saznanja o ljudima mogu biti obogaćujuća, ali i toksična jer kroz vas prolaze nevolje, pa i tragika svake osobe koja je došla po pomoć...?

"Ne spadam u produktivne homeopata jer se bavim sa toliko drugih stvari, ali sam do sada ipak sabrao oko pet hiljada pacijenata. To su priče za pet hiljada romana. Zato homeopata može da primi samo nekoliko pacijenata dnevno. Pre nekoliko godina sam u jednom danu saslušao 11 pacijenata, a nakon toga sam bio toliko iscrpljen da sam spavao tri dana. Istina je da se susrećemo sa neverovatnim iskazima, a ponekad su to i veoma surove priče, ali homeopata uči da zadrži distancu, kontrolisanu opservaciju, da ne bude preplavljen emocijama koje bi ga onemogućile da sabrano misli. Mora biti posmatrač bez predrasuda, ne sme da se bavi procenama da li je neko, naprimer rđav čovek. Neko je došao po pomoć, mi ćemo sumirati njegove mentalne procese i emocije, totalitet ličnosti koji je doveo do poremećaja na fizičkom planu i odrediti lek."

PageBreak

Stvaranje srećnog okruženja

Moderan čovek ima specifične probleme koje bismo mogli nazvati posledicama velikog ubrzanja - pada pod teretom posla, rokova, porodice, društvenih obaveza... Moderan homeopata mora razumeti zašto se on razboljeva - šta je to što ga remeti kao energetsko biće...?

"U pravu ste, ona je terapeutska disciplina koja traga za uzrocima tegoba, a ne ortodoksna koja se bavi posledicama. Opstala je 220 godina i zato što nije zamrznuta, jer prati razvoj i promene i društva i čoveka u njemu, a neki od tih modernih problema su: hroničan umor, promena vremenskih zona, hiperaktivnosti ili pak deficit pažnje kod dece, autoimune bolesti... Njena aktuelnost ogleda se između ostalog i kod lečenja autizma, a ima čak i izlečenih slučajeva AIDS-a ."

Alternativne pristupe lečenju u razvijenim zemljama prihvatili su najpre dobro situirani, visoko obrazovani ljudi srednjih godina - kako je kod nas?

"U Indiji, gde je ova disciplina institucionalizovana i deo integrativne zaštite stanovništva - više od polovine stanovništva se leči homeopatski, među njima su i izuzetno bogate porodice, ali i sirotinja. Mi smo mala zemlja sa slabom tradicijom u homeopatiji, dakle mali smo uzorak, ali bih iz prakse rekao da nam se najčešće javljaju obrazovani ljudi srednje klase, jer je neobrazovani sloj u Srbiji skeptičan prema svemu što nije institucija i beli mantil."

Šta vam je donelo višedecenijsko bavljenje aikidom?

"To je veština koja je definitivno sistematizovala moja dotadašnja lutanja, u njemu sam našao mnoge odgovore koje sam sebi postavio još u detinjstvu, ali ne sve. Naprimer - koja je to socijalna zajednica koja obećava blagostanje i sreću, ali nije promovisana zakonima, nego takvom vrstom organizacije u kojoj se svaki čovek oseća bezbedno. Aikido ustvari znači put ka (nikada dostignutom) savršenstvu, a izvire iz sklada fizičkih i mentalnih vežbi. Transformacija neželjenih u željena stanja. Ta veština me uravnotežila pa sam u stanju da ostanem u nekoj vrsti stalne koncentracije i - kad je to potrebno mogu da radim i po 18 sati dnevno. Čovekova svest je sposobna za toliko toga..."

Šta su za vas prave vrednosti života?

"Ljubav, iskrenost, pravdoljubivost. U drugoj liniji su postizanje radosti (koja dolazi iznutra) i sreće (koja dolazi spolja). Ako svojom radošću stvorim okolinu koja je srećna, i ja ću biti srećan."

I na kraju vam predlažem bizaran misaoni eksperiment: živite li tako da biste upravo takav život želeli da stalno ponavljate u večnosti?

"To bi bilo u kontradikciji sa mojim bićem. Rekao sam vam da sam radoznao i znatiželjan čovek. Aikido je obeležio moj život i formirao me u velikoj meri kao ličnost, a njegova filozofija je da mi putujemo ka savršenstvu, od maksimalnog nesklada do nikada dostignutog sklada. Svoj život želim da okončam kvalitetno, ne da bih bio zapamćen, nego - da ono što sam uradio zapamtim, da oprostim svima koji su mi loše uradili, da odem u naredni život u kome ću započeti nova traganja iz novih područja jer je čovekovo biće multidimenzionalno.

...

Vladimir Holodkov je radio u velikim poslovnim sistemima kao što su javna (gradska) uprava, osiguravajuća kompanija i banka, na raznim poslovima od operative do rukovođenja. Specijalizovao se za ekspertize u oblasti intelektualnog kapitala (znanje) i zloupotrebe informaciono komunikacionih tehnologija. Odbranio je magistarski rad iz oblasti učenja na daljinu, a doktorsku tezu iz oblasti ekspertnih sistema. Docent je na Fakultetu za sport i turizam, predaje razna poglavlja iz oblasti menadžmenta i informaciono-komunikacione tehnologije. Koautor je dva udžbenika i ima objavljene naučne radove. Sudski je veštak u Vojvodini i Beogradu, iz oblasti: zloupotrebe informaciono-komunikacionih tehnologija, procena, merenje i praćenje efikasnosti intelektualnog kapitala ("goodwill", nematerijalna vrednost); visokotehnološki kriminal - zloupotreba platnih kartica i pranje novca; veštačenja u oblasti IKT, know-how, intelektualne svojine (autorska prava), brendinga. Oženjen je, ima sina Ilju.

Homeopatija spada u energetsku, vibrantnu medicinu i može značajno da doprinese našoj vitalnosti u periodima kada nema dovoljno prirodnih resursa za njenu obnovu. Postoje homeopatski preparati u obliku tkivnih soli kojima na početku proleća možemo da revitalizujemo vitalnu silu uspavanu zimskom neaktivnošću. I Bahove cvetne esencije, takođe vibrantni preparati (bazirani na principima homeopatije), mogu da pomognu našem organizmu da živne i adaptira se na dolazeće proleće, posebno u nadoknađivanju vitamina D - jednog od ključnih za održavanje imunološkog sistema, čiji je izvor sunce zimi deficitaran.