Svaki naš udah i izdah, sam način na koji dišemo, kreira i način na koji živimo, utiče na naše odluke, zdravlje, raspoloženje, emotivno i mentalno stanje... Ali i pored toga većina ljudi i dalje disanje uzima zdravo za gotovo - kao potpuno mehaničku, nesvesnu radnju. Materijalistički pogled na život objašnjava da dah ne možemo opipati pa ga zato ne treba ni ozbiljno shvatati, već ga doživljavati kao deo ljudskog mehanizma koji da bi bio živ mora unositi kiseonik. Međutim, istina je da je čovek pre svega duhovno biće i da svesnost o sopstvenom dahu može mnogo da poboljša kvalitet našeg života u širem smislu.

Naša sagovornica, Irena Antolić je instruktor holotropskog disanja, i kaže da je dugo proučavala mnoge pravce i škole u psihologiji i terapiji, sve dok pre nekoliko godina nije naišla na pojam transpersonalne psihologije, za koju tvrdi da pruža celoviti model, i da uvažava sve druge pravce i stavlja ih u drugačiji kontekst, jer širi kartografiju ljudske psihe, a uzima u obzir i dušu. Irena koristi taj celoviti model u svom radu koji naziva executive coaching i radije ga opisuje kao vođstvo u ličnom razvoju nego terapiju. „Uverena sam da svaki čovek poseduje sve resurse potrebne za srećan, ispunjen i uspešan život, a jedino što smatram svojim zadatkom jeste da pomognem osobi da prevaziđe blokade i prepreke i da realizuje maksimum svojih potencijala.”

Bitan je način

Kada je u pitanju značaj našeg daha, Irena podseća da su fiziološke implikacije načina disanja i rada dijafragme već odavno poznate čovečanstvu, ali da je uticaj daha na psihu još uvek slabo poznat široj zapadnjačkoj javnosti. „Možda je to najviše posledica toga što Zapad još uvek razdvaja um od tela, umesto da razume da su to međusobno ispreplitani, prožeti aspekti našeg bića, povezani interaktivni delovi organizma koji zovemo čovek”, kaže ona i odmah prelazi sa teorije na praksu.

„Umesto da teoretišemo, pokušajte odmah da napravite jednostavan eksperiment – umirite se i dišite duboko, obraćajući pažnju isključivo na svoj dah. Već nakon dva minuta sigurno ćete primetiti razliku u raspoloženju, u unutrašnjem osećaju. Dakle, očigledan je uticaj disanja na naše emocije i misli, što nam dokazuje da način unošenja kiseonika u naše telo nije samo mehanička radnja koja nas održava na životu, već bitno utiče i na način na koji taj život živimo.”

Postoje brojne tehnike disanja - ujjaji disanje, kriya, misogi disanje, pranayama, svesno povezano disanje ili preporađanje, vatreno disanje ili kundalini disanje stomakom, qi disanje, itd. Svaka tehnika je specifična na svoj način, svaka ima svoju primenu i delovanje, a iz nekih starih tehnika rađaju se neke nove... Naša sagovornica sve tehnike disanja generalno deli na dve grupe: „U prvu grupu spadaju tzv. hiperventilirajuće tehnike, kratkog i ubrzanog daha, čija je primarna namena čišćenje od zadržanih energija ili energiziranje tela, a u drugu tehnike dubokog laganog disanja koje nas smiruje, opušta, dovodi u meditativna i kontemplativna stanja. Obe vrste svakako imaju uticaj na to kako se osećamo, dugoročno ili trenutno. A osećaj je zapravo primarna smernica u životu svake osobe. Akcije koje preduzimamo i način na koji kreiramo naš život prvenstveno su vođeni našim osećajima.

PageBreak

Kretnja prema celovitosti

Naše raspoloženje često oblikuje naše misli, pa posledično i delovanja koja oblikuju naš život. Na primer, ako vas na poslu iznervira šef, lako je moguće da ćete doći kući, posvađati se sa partnerom, kojeg inače volite, i u ekstremnom primeru možda i prekinuti vezu - ne zato što loše mislite, nego zato što se loše osećate, i niste bili u stanju da izbegnete tešku svađu.”

Ovaj plastični primer služi samo kao podsetnik na značaj samosvesti u svakodnevnom životu, jer je potrebno da budemo svesni i svojih dela i svojih misli, ali i svog raspoloženja i svog daha. Jedan od načina da osvestimo moć svog daha je i holotropsko disanje ili preciznije holotropski rad disanjem (Holotropic Breathwork™) - proces koji indukuje duboka, izmenjena stanja svesti. Irena objašnjava kako je nastala ova tehnika i kako deluje.

„Sama reč holotropsko sastavljena je od starogrčkih reči holos – ceo, celovit, i trepein – kretati se prema nečemu, tako da bi bukvalan prevod bio kretati se prema celovitosti. Ovu složenicu skovao je psihijatar, dr Stanislav Grof, koji je sa suprugom Christinom ujedno i autor ove tehnike. Slavni Abraham Maslow, koji je utemeljivši humanističku psihologiju zauvek radikalno promenio kompletan pristup ljudskoj psihi cele zapadne civilizacije, pred kraj svog života shvatio je da njegov model ne daje potpuni okvir za razumevanje ljudske psihe.

Oduševljen psihijatrijskim istraživanjima Stanislava Grofa, zajedno sa njim utemeljio je transpersonalnu psihologiju početkom sedamdesetih godina prošlog veka, kao pravac koji nadgrađuje humanistički pristup i daje celovit model za proučavanje ljudske psihe, uvažavajući sve druge smerove u psihologiji. Dr Grof je jedan od najvećih živih stručnjaka za istraživanje svesnosti, izmenjenih stanja svesti i njihovih isceljujućih i eksplorativnih potencijala. Ceo svoj profesionalni i privatni život posvetio je kliničkim psihijatrijskim istraživanjima izmenjenih stanja, a paralelno je proučavao nativističke i šamanističke tradicije širom sveta - od australijskih Aboridžina, južno i severnoameričkih Indijanaca, do hrišćanskih mistika i muslimanskih sufija, posmatrajući kako oni dolaze u izmenjena stanja svesti i na koji način isceljuju ljude.

Da bismo razumeli veličinu ovog naučnika otvorenog uma i značaj njegovog doprinosa savremenom proučavanju psihe, moram da naglasim da govorimo o pedeset godina intenzivnih istraživanja i preko 30 000 kliničkih studija. Dok su u američkim istraživačkim centrima u psihijatrijskim istraživanjima izmenjenih stanja koristili psihodelike, Grof je primetio da se mnoga od tih izmenjenih stanja psihe mogu proučavati i bez hemijskih supstanci, samo izmenjenim načinom disanja u podržavajućoj okolini. Tako je tehnika holotropskog rada disanjem nastala kao rezultat mnogih savremenih istraživanja svesnosti kao i istraživanja i razumevanja drevnih tradicija.”

Unutrašnji radar

Po rečima naše sagovornice, za pobuđivanje holotropskih stanja koristi se psihointuitivna muzika, i vrlo jednostavan način disanja – za vreme holotropske sesije dišete malo dublje i brže nego inače, svako prema svom osećaju i u svom ritmu. „U dubokim holotropskim stanjima osoba transcendira prostor i vreme, a u svesnost dolaze sadržaji koji su za osobu u tom trenutku najvažniji. Oslobađa se energetski ostatak, emocionalna trauma, osvešćuju se događaji koji su nas uslovljavali, ili dolazimo u kontakt s dubljim slojevima sopstvenog bića, transpersonalnim arhetipskim slikama iz kolektivne svesnosti, i zapravo na taj način isceljujemo sadržaje naše psihe, a zatim ih kao takve, isceljene, integrišemo u našu ličnost i menjamo načine na koje živimo u svakodnevici.”

Ona ističe da je jedna od najvažnijih karakteristika ovakvog pristupa to što osvešćivanje sadržaja i događaja ne dolazi spolja, od terapeuta, nego je isključivo vođeno nečime što Grof naziva unutrašnjim radarom, dakle dolazi iznutra. „Terapeut je tu samo da olakšava proces, pruži sigurnu i podržavajuću okolinu i pomogne klijentu da poveže spoznaje iz holotropskih stanja sa svakodnevnim životom. To je ono što je zaista neophodno – da spoznaja dođe iznutra. Iako bi bilo logično očekivati da svako od nas kaže Moja psiha najbolje zna što joj treba, u današnjoj zapadnjačkoj psihoterapijskoj praksi ustaljene su verbalne metode gde zapravo terapeut pogađa šta se s vama događa.”PageBreak

Energija u pokretu

Međutim, da bismo sami shvatili šta se s nama događa i gde je uzrok našeg nezadovoljstva potrebno je prvo da se podsetimo da nesklad i neravnoteža nastaju od negativnih osećanja kao sto su ljutnja, sram, bes, ljubomora, strah. „Da bismo razumeli kako se nositi sa „neželjenim” emocijama, prvo bi trebalo da shvatimo šta su emocije uopšte, i da razumemo da su naše emocije isključivo naša odgovornost. Koliko puta ste čuli on je kriv što sam ljuta? Međutim, retko se zapitamo zašto na taj njegov postupak neka druga osoba uopšte ne reaguje ljutito. Gledam na emocije kao na jednu vrstu energije u pokretu. Štaviše, to je primarna pokretačka sila koja oblikuje naše misli, naša delovanja, dakle, naš život. U društvu u kome nas od malih nogu uče da ne pokazujemo emocije, nego da se ponašamo cool jer ćemo tako bolje proći u životu, mi učimo da potiskujemo emocije, imamo mnogo potisnute energije.

Takva potisnuta energija tada pronalazi neke neugodne načine da se realizuje i dolazi do provale te energije u obliku glavobolje ili težih psihosomatskih poremećaja, besa, agresije, nekontrolisanih ispada u nekom neprimerenom trenutku i sl. Jednostavno, pucamo isto onako kao što će i balon pući ako ga previše naduvamo. Loši odnosi i neželjeni ishodi događaju se kada praznimo ostatke emocionalnih naboja u neprimerenim situacijama. U ovom kontekstu, holotropsko disanje izuzetno je efikasna ekspresivna metoda koja nam omogućava da velike količine takvih potisnutih naboja u potpunosti oslobodimo u sigurnom okruženju, umesto da ih eksternalizujemo u svakodnevnom životu, povređujući sebe i ljude oko nas. Pored toga, holotropski rad disanjem omogućava nam i da osvestimo događaje i situacije koji su prvobitno izazvali te emotivne naboje, da razumemo zašto neke situacije generišu negativne emocije i kroz tu svesnost dobijamo mogućnost izbora da menjamo svoje načine ponašanja i život, kako ne bismo ponavljali one obrasce zbog kojih se osećamo loše.”

Svesna kreacija života

Kada smo svesni veze između načina na koji dišemo i našeg raspoloženja, onda naš dah može uvek da radi za nas – da nas smiruje kada smo ljuti, da nas fokusira kada smo uznemireni, da nas obraduje kada smo tužni. Irena Antolić preporučuje jednostavnu praktičnu vežbu: „Sledeći put kad osetite emocionalnu uznemirenost, obratite pažnju na disanje. Prvo duboko udahnite nekoliko puta. Dobro je da se kod prvih udisaja takođe i dobro, dobro protegnete. Ako ste još uvek veoma uznemireni, sledećih nekoliko udisaja udahnite duboko, zadržite dah brojeći do 5, i zatim izdahnite što sporije možete. Nakon toga, jednostavno neko vreme dišite što dublje, celim plućima i stomakom, i što sporije, ali bez prisile, jednostavno samo obraćajući pažnju na dah. Za ovu jednostavnu vežbicu dovoljno je i pet minuta vremena (ako ste i na poslu, sigurno se možete na nekoliko minuta zatvoriti u toalet). Kada se potpuno fokusirate na dah i umirite ga, uzburkane emocije će se smiriti, a vaše misli biti jasnije, trezvenije. Posledično, i akcije koje ćete preduzeti u vezi sa situacijom biće primerenije.

Setite se: Naše emocije su naša odgovornost. Na iste situacije i ponašanja različiti ljudi različito reaguju. Kako bismo ovo osvestili, takođe možemo uvesti u svakodnevnu praksu drugačiji način izražavanja. Umesto da mislimo i govorimo: On me naljutio…, Ti si me rastužila..., Prepao me veliki pas – pokušajmo da kažemo: Ja sam ljuta kad on..., Ja osećam tugu kad ti..., Ja se preplašim kad vidim velikog psa, itd… Uvodeći ovu promenu u svakodnevicu, postaćemo svesniji da možemo da odlučimo kako ćemo se osećati i delovati u svakoj situaciji, što nikako nije isto kao potiskivanje emocija. Tada naš život stvarno postaje naša kreacija, a ne pasivna ping – pong loptica koja se odbija kako je ko udari. Dah je život. Kako dišemo, tako i živimo – brzo i plitko, ili duboko i punim plućima – izaberite sami, jer svako od nas ima mogućnost izbora.

Holotropski rad disanjem omogućava pristup dubokim potisnutim sadržajima psihe i njihovo osvešćivanje i svesno procesuiranje, što pruža mogućnost isceljenja emocionalnih i psihosomatskih poremećaja, pozitivnu transformaciju ličnosti i evoluciju svesnosti. U holotropskom radu dolazi i do oslobađanja energetskih ostataka, pa za razliku od verbalnih terapija gde možete osvestiti uzroke svog nezadovoljstva, ovde takođe radite i na energetskom aspektu koji vas drži u obrascu.