Drago i poludrago kamenje (kristali, minerali) oduvek je privlačilo ljude zbog svoje lepote, ali i zbog moćnih isceliteljskih svojstava, bez obzira na to da li je reč o fizičkim, psihičkim ili duhovnim problemima. Kristali su oduvek bili simbol, ali i izvor moći, i svaki od njih imao je svoje sveto značenje. U kristalima se krije velika moć i snaga, za one koji imaju znanja o tome i umeju da rukuju njima.

Još od drevnih civilizacija, preko egipatske i grčko-rimske kulture, Asteka i Maja, pa do danas, kristali su se upotrebljavali kao kamenčići ili nakit (amajlije) koji štiti i isceljuje. Jedan od najranijih zapisa o upotrebi kristala nalazi se u Bibliji. Bog je zapovedio Mojsiju (2. knjiga Mojsijeva 28:17- 20) da napravi zaštitni prsluk-oklop za prvosveštenika Arona, koji je na sebi nosio 12 kristala: sardoniks, topaz, smaragd, rubin, safir, dijamant, opal, ahat, ametist, hrisolit, oniks i jaspis.

U poslednjoj knjizi Biblije, u Otkrovenju Jovanovom (21:18-27), opisan je sastav temelja nebeskog Jerusalima, u kojima se, takođe, nalazi 12 kristala: jaspis, safir, halkidon, smaragd, sardoniks, karneol, hrisolit, beril, topaz, hrizopras, cirkon i ametist. Još od Starog Egipta od praha kristala pravljena su sredstva za ulepšavanje, kreme i kozmetika. Malahit je bio omiljen kristal starih Egipćanki. Od njega je pravljena dekorativna kozmetika, kao i od lapis lazulija.

Od početka života na ovoj planeti kristali su upotrebljavani da ulepšaju i doteraju telo, odeću i okolinu, ali ne samo zbog toga. U mnogim kulturama ljudi su poznavali skrivene i mistične vrednosti kristala. Bilo je mnogo apotekara, alhemičara ili visokih sveštenika koji su koristili njihove moći i pravili kombinacije kristala ili nakita koji štiti, simbolizuje, predstavlja, ulepšava ili isceljuje. Visoki sveštenici Egipta, koji su takođe bili i iscelitelji, nosili su mnogo kristala na telu, glavi i rukama, radi sopstvenog energetskog punjenja ili usmeravanja energije ka pacijentima.

Kristali su korišćeni na krunama kraljeva, kraljica i sveštenika tokom cele istorije sve do danas, sa istom namerom, da bi služili za njihovo punjenje energijom i jačanje njihove ezoterične moći, a ne samo zbog njihove lepote. Na primer, čuvena Tutankamonova maska sadrži pozadinu od lapis lazulija, oivičena je čađavim kvarcom i karneolom i sa opsidijanom na očima. Jedan egipatski tekst kaže: "Lapis je bog Amon, i Bog je lapis." Tutankamonova maska je mnogo više od dekoracije.

Ona je predstavljala vodič kroz faraonov put ka zvezdama i povratak Kući. Oduvek su se, takođe, od tih istih kristala pravili i tečni eliksiri, a preporučivali su se za piće, ispiranje bolnih mesta, stavljanje obloga, kozmetičko umivanje i prskanje, energetsko pročišćavanje vazduha u prostoru gde se živelo i radilo, zalivanje cveća i poljoprivrednih kultura i dr. Bezbroj je sličnih primera u istoriji gotovo svih naroda sveta.

Zanimljivo je što se na osnovu pismenih i do sada otkrivenih materijalnih dokaza pretpostavlja da su Atlantiđani razvili tehnologiju baziranu na energijama viših dimenzija svesti i životnoj sili koju su mogli da kontrolišu („jedinstveno energetsko polje“). Veliki deo tehnologije Atlantiđana zasnivao se na energetskoj primeni kristala. Smatra se da su posedovali visokotehnološka prevozna sredstva, uključujući i letelice, kao i bežični prenos energije. Letelice i mnoge druge naprave pokretao je udaljeni izvor energije poznat kao "veliki kristali".

Ti kristali, nazivani još i „vatreno kamenje“, izrađivani su od specijalno izbrušenog kristala kvarca sposobnog za transmutaciju sunčeve energije u upotrebljivu snagu. Kristalnu energiju bežično su prenosili na veće udaljenosti i koristili za rad raznih naprava. Tu ideju s uspehom je preuzeo i u XX veku razvio čarobnjak električne energije Nikola Tesla.

Atlantiđani su obavljali opsežna istraživanja primene kristalne energije u medicinskim aparatima, koji su korišćeni za dijagnostikovanje i lečenje bolesti.

Vremenom su te moći kristala, njihove moćne kombinacije i tečnosti od njih (eliksiri), sklonjeni u stranu i čuvani kao najveća tajna. Ta tajna omogućavala je moć i vlast pojedincima i prenosila se samo u krugu porodice, sa generacije na generaciju.