Zvončići

Zvono je medijum između neba i zemlje, predstavlja komunikaciju između Boga i ljudi. Ono zvoni za venčanja, sahrane, poziva na misu, na okupljanje… Slično je i u ritualima drugih kultura, gde je zvuk zvona zamenjen, na primer, zvukom gonga, raznih bronzanih zdela… Zvuk zvona otvara poseban kanal, otvara naša srca za meditaciju, molitvu… Zvuk praporaca na kočiji najavljuje dolazak putnika, a deci najdraži putnik je, naravno, Božić Bata i njegove praporce napeto iščekuju.

Praznične boje

Tokom Božića dominiraju zelena i crvena boja, a slede ih zlatna, bela i plava.
Zelena daje nadu da će proleće uskoro doći i sve se opet razlistati bojama mladosti. Ona simbolizuje i večni život. U kuću je unosimo sa borom, venčićem, ponekada i imelom.

Crvena boja, na primer, crvene bobice božikovine ili crvene jabuke, predstavlja sa jedne strane jabuku iz rajskog vrta i pad čoveka (Adama), a sa druge – ona je simbol Hristove krvi.

Zlatna je boja sunca, svetla toliko željenog tokom zime. Zlato je i poklon koji je jedan od Tri kralja doneo malome Isusu. Tako je nastalo i darivanje dece tokom Božića.

Bela je boja čistoće i mira, a plava se direktno vezuje uz plašt Isusove majke Marije. Tokom srednjeg veka plava je boja bila vrlo cenjena i nosile su je kraljevske porodice.

Jelka

Od svih božićnih ukrasa, bor (jelka) je središnji, deci najvažniji, jer ga mogu kititi i rano ujutro na Božić pod njim pronaći poklone. Bor se u drevna vremena koristio u doba zimskog solsticija kao simbol života u tamnom delu godine sa manje sunčeve svetlosti. Rimljani su svoje domove ukrašavali granama jele. Rani hrišćani nisu bili skloni ovom običaju, ali on se ustalio tokom srednjeg veka, kako se proširila i legenda da se sve bilje odjednom razlistalo ili pustilo pupoljke u trenutku kad se rodio Hrist. Ukrašavanje jelke kao običaj je do nas stigao iz Nemačke, a dotada su se u našim krajevima domovi ukrašavali granama, ne nužno zimzelenim, jabukama, orasima... Jabuke su posle zamenile kuglice na boru.

Izvor. Sensa