Uspešno stvaranje nove navike zahteva intenzivnu koncentraciju, dosta truda, upornosti i ponavljanja. Zašto je to toliko teško?

Zato što radimo protiv evolucije: naši mozgovi su dizajnirani da čuvaju energiju za zaista važne stvari kao što je disanje. Navike kao takve zahtevaju manje energije, tako da su to šabloni na koje se mozak vraća.

"U našem mozgu postoje bilioni neurona, i svaki od njih je povezan sa hiljadama drugih. Svako ponašanje, učenje i pamćenje zahteva integrisan rad stotine hiljada ćelija složenog sistema našeg mozga", objašnjava dr Bruce Wexler, vodeći neurolog i autor knjige "Mozak i kultura".

S decom je drugačije, što objašnjava zašto deca toliko brže uče jezike od odraslih i prilagođavaju se s lakoćom drugim kulturama. Njihovi mozgovi stalno prave nove veze između neurona i tako se menja način na koji deca procesiraju informacije zasnovane na iskustvima. To svojstvo mozga se zove plasticitet, i on se gubi s godinama. "Do dvadesete godine, skoro sav plasticitet našeg mozga je izgubljen", objašnjava Wexler. Međutim, ovo svojstvo mozga se ne gubi do kraja tako da je promena ipak moguća.

Teška, ali moguća. Znači, sigurna…